Vodoravna suradnja s nacistima vodila u “katran i perje”

Rare Historical Photos

Tijekom dugogodišnje nacističke vladavine dolazilo je do neizbježnog pojedinačnog zbližavanja i intimnih “prijateljstava” između okupatora i okupiranih, bilo zbog jednostavnog zadovoljavanja fizioloških potreba, dobrovoljnog pristanka uz egzistencijalnu prisilu, bilo uz malo kompliciran “začin” stvarnih osjećaja koji su iz tog odnosa proizlazi. Ovdje ćemo se pozabaviti sudbinom žena koje su s okupatorima imale intimne veze, u danima nakon što je Francuska oslobođena.

Javno sramoćenje

Francuske žene su se, kao i u ostalim svim drugim okupiranim zemljama, zbližavale s njemačkim vojnicima bilo pod prisilom bilo na dobrovoljnoj bazi. Žene za koje je poznato da su bile u nekakvom odnosu sa Nijemcima bile su izvrgnute javnom sramoćenju i ponižavanju. Tako su im Francuzi javno brijali glave. Naravno, postojali su i muškarci koji su surađivali s neprijateljima, a s kojima se društvo, također, obračunavalo nakon što je došlo do oslobođenja.

Zašto su se osramoćenim brijale glave?


Brijanje glave u smislu javnog sramoćenja se javlja još u Bibliji u sramotnom značenu. Ukoliko potražite u literaturi ili na internetu tematiku brijanja glave, uočit ćete da se brijanje glave uglavnom povezuje s drevnom vizigotskom tradicijom, no to u osnovi nije sigurno i dio povjesničara smatra da je kazna, prema zakonu Vizigota, bila znatno okrutnija te da je podrazumijevala skalpiranje, ne samo brijanje glava. Možda bi ovdje trebali krenuti od pitanja, zašto se baš brijala glava. Od samih početaka ljudskog promišljanja kosa simbolizirala dušu i bit osobe koja tu kosu nosi. Osim toga kosa se od davnina, kada su žene u pitanju, smatrala najzavodljivijim dijelom ženskog tijela, pa je na taj način ona gubila svoju privlačnost, barem je tako bilo u glavama ondašnjeg svijeta. U srednjem vijeku glave su se brijale “vješticama” jer se smatralo da one tako gube nadnaravne moći. Tijekom suđenja “vještici” bilo je uobičajeno obrijati joj ne samo glavu već i njezino cijelo tijelo kako bi se otkrila eventualno skrivena đavolja obilježja.  Brijanje kao kazna za žene je ponovno uvedeno u 20. stoljeću. U Francusko je od 1944. do početka 1946. za suradnju s neprijateljem optuženo 20 000 žena svih dobi i zanimanja. Povjesničar Anthony Beewor smatra da je ta brojka bila znatno viša. Nakon brijanja žene bi morale hodati ulicama ili su bile vožene na stražnjoj strani kamiona. Većina ih je bila i polu-obnažena, a neke su kao dodatak dobivale “jackpot” u vidu premazivanja katranom u stilu one “u katran i perje s njima”…

Poneka istina i puno laži

Naravno osim sramoćenja, bilo je tu i primjene sile. U pozadini nije bilo pravnog postupka, a rulja je uzimala “pravdu u svoje ruke “. U osnovi postojalo je nekoliko kategorija žena koje su završavale na ovaj način. Tu su bile političke kolabaracionistice koje su surađivale s neprijateljem ili imale svoje mišljenje koje se nije slagalo s mišljenjem pobjednika; financijske one koje su kroz suradnju s neprijateljem ostvarivale određenu korist. No, najvećim dijelom su stradale žene koje su bile podložne tzv. “vodoravno suradnji” odnosno onoj koja je vezana uz spavanje s neprijateljem. Dobar dio javno osramoćenih žena pripadao je krugu onih za koje nije bilo nikakvih argumentiranih dokaza o suradnju s nacistima, pa su one osramoćene na osnovu nečije sumnje. Primjer toga je žena koja je krajem rata uhićena jer ju je netko, nekada, vidio da s prozora razgovara s njemačkim vojnikom koji nije ni ušao u njezin dom.

“Ako neće milom onda će silom”

Osramoćene žene su nerijetko bile pretučene, kamenovane, silovane, a ponekad i ubijane. Oni koji su im svojom voljom sudili bili su pripadnici pokreta otpora ili su i sami bili kolaboracionisti koji su željeli skinuti ljagu sa sebe, kako se rulja ne bi okrenula na njih. Tijekom te divljačke čistke koja se nazivala u francuskom épuration sauvage ubijeno je oko 6000 osoba. U Francuskoj je užas za optužene žene započeo većim dijelom nakon Dana D i oslobađanja Francuske. Neke od optuženih žena su spavale s nacistima, neke su živjele kao prostitutke jer su se time bavile i prije rata, neke su bile na meti razno-raznih osveta te su lažno optužene. Za samohrane majke spavanje s Nijemcima je nekada bio jedini način da prehrane djecu. Zanimljivo je da se rulja okrenula ne na udane žene već na one neudane, udovice ili one čiji su muževi bili u zarobljeništvu. Bilo je tu sigurno jalnih muškaraca koji bi” bacili oko” na neku od žena, a budući da im takvi “osjećaji” nisu uzvraćeni posegnuli bi za ovakvom odmazdom, često dobivajući silom ono što nisu mogli dobiti milom.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari