Viktorijanska tinejdžerica: Ubila i pritom gotovo obezglavila svog trogodišnje polubrata!

Vjerojatno se većina sjeća slučaja nestanka malene Madeleine McCann koji je izazvao globalnu reakciju, ali unatoč tome djevojčica do današnjeg dana nije nađena, donekle sličan efekt masovne histerije imao je slučaj nestalog djeteta Francisa Kenta, koji je dobio za razliku od slučaja malene Madeleine svoj epilog.

Nestanak i brzi tragičan nalazak trogodišnjaka

U noći 29. na 30. lipanj 1860. trogodišnji Francis Kent nestao je iz kuće. Pretpostavljalo se da je dijete netko oteo i da će tražiti za njegov povratak otkupninu jer je obitelj Kent bila izuzetno bogata, a njegov otac nije slovio za omiljenog čovjeka, barem među svojim slugama koji su se stalno izmjenjivali u njegovoj kući. On je odmah ponudio nagradu za nalazak djeteta. Uskoro je došlo do potrage u koju su se uključili lokalni mještani. Dvojica lokalaca su pronašla dijete u kući za poslugu umotanog u krvavu dekicu. Jedan od mještana koji je podigao tijelo rekao je da mu je glava skoro otpala jer mu je vrat bio prerezan tako duboko da je bio gotovo obezglavljen kada je pronađen. Drugi je lokalac bio razgovorljiviji i opisao je stanje u kojem je dijete nađeno. Rekao je da mu je lice bilo poprskano krvi, kao i da je imao tamne tragove oko usta i očiju, a da su mu oči bile zatvorene. Na njegovom tijelu bile su vidljive rane nanesene oštrim oružjem, najviše na rukama i prsima, što ukazuje da se dijete vjerojatno pokušalo braniti. Lokalna policija prvo je posumnjala na dječakovu dojilju. Teorija je bila iduća: da se Elizabeth Gough našla s ljubavnikom u kućici, a da ih je tamo zatekao dječak koji je vidio svog oca i dojilju u neprimjerenom odnosu, zbog čega su ga ljubavnici odlučili ubiti, kako istina o njihovoj vezi ne bi izašla na vidjelo. Dječak je upravo počeo govoriti i mogao je nešto izbrbljati, barem je takva bila teorija lokalne policije. Pozornost istražitelja je prvo bila usmjerena na oca i dojkinju jer su kružile glasine da je ona bila u vezi s dječakovim ocem koji je slovio za velikog “švalera”.

“Švaleranje” oca i nova teorija policije


Obitelj Kent živjela je vrlo udobnim životom u svojoj raskošnoj kući u selu Road u Wiltshireu u jugozapadnoj Engleskoj. Bila je to devetoročlana obitelj uz koju su živjele sluge. Uskoro je nakon pronalaska dječaka u novinama osvanuo naslov, u kojem je pisalo da je nepoznata osoba ubila na brutalan način trogodišnjaka Francisa Savilea Kenta. Budući da je slučaj izazvao veliki interes javnosti, stvar je u svoje ruke preuzeo Scotland Yard, a na njemu je angažiran njihov najiskusniji detektiv Jack Whicher. On je mudro odlučio otići na mjesto zločina i istražiti stvar. Ispostavilo se da je obitelj Kent imala sedmoro djece od kojih je četvero starije djece imalo jednu majku, a troje mlađih drugu. Prva supruga Mary Ann navodno je poludjela i umrla u 44-oj godini. Kent nije dugo patio za ženom i vrlo brzo se oženio za dadilju svoje djece s kojom je dobio još troje djece. Detektiv je po dolasku razvio teoriju prema kojoj je tinejdžerica Constance ubila svog polubrata, zbog čega je kasnije i privedena u policijsku postaju. Prema opažanjima Whichera tinejdžerica je bila vrlo snažna za svoju dob, a bila je i isto tako obdarena visokim kvocijentom inteligencije. No, nije bilo nikakvog dokaza za njegovo razmišljanja osim da djevojku psihički slomi i tako dođe do istine. Jedini fizički dokaz koji je tinejdžericu mogao povezati sa zločinom bila je nestala spavaćica koju je djevojčica nosila u noći nestanka djeteta. Njezina spavaćica nije nikada nađena, kao ni britva. Međutim, djevojčica je bila malo “tvrđi orah” negoli se detektiv nadao te je odbila priznati zločin, a kako nije bilo nikakvih dokaza protiv nje puštena je kući i slučaj je ostao nerazjašnjen, barem izvjesno vrijeme.

Priznanje ubojstva očevom britvom

Nakon što je dijete ubijeno pažljivo je umotano u dekicu, što je prema mišljenju Whichera bila karakteristika žena ubojica. Whicher je bio uvjeren i dalje da je ona ubojica, i da će kad tad priznati ubojstvo. I nije se prevario, pet godina kasnije ona je priznala ubojstvo, i izjavila da je ubojstvo počinila sama. Constance je prema priznanju u noći ubojstva pričekala da se kuća smiri zatim se spustila u salon, otvorila prozor i odvela dijete iz sobe umotano u pokrivač, napustila kuću i ubila ga britvom, ukradenom od svog oca. Čini se da je ubojstvo bilo pripremljeno i da je bilo počinjeno iz osvete. Iako je priznala ubojstvo nikada vlastima nije objasnila motiv za taj čini, samo je rekla da nije bila u pitanju ljubomora. Do suđenja je došlo u svibnju 1865. kada je Constance imala dvadeset i jednu godinu. Constance se izjasnila krivom, ali nije željela odgovarati na postavljena pitanja. Čitav je proces zbog toga bio kratkog trajanja te je završio za manje od pola sata. Constance je po brzom postupku osuđena na smrt vješanjem. Međutim, kraljica Victorija joj je ublažila kaznu, iako se ne zna koji su motivi takve njezine odluke, možda mladost osuđenice, možda očeve veze u visokim društvenim krugovima ili nešto treće, umjesto na smrt osuđena je kraljičinom milošću na zatvorsku kaznu od dvadeset godina. Za vrijeme boravka u zatvoru izrađivala je mozaike za crkve i uopće bavila se malo drugačijim poslovima od ostalih zatvorenica. Po izlasku iz zatvora imala je četrdeset i jednu godinu te je promijenila ime u Ruth Emile Kaye i otišla u Australiju, gdje je živio njezin brat William. U Australiji je izgradila novi život bavila se administrativnim, medicinskim i obrazovnim poslovima i u svemu tome je bila vrlo uspješna pa ju je svaki puta bilo teško zamjeniti. Umrla je u svojoj stotoj godini 1944.

Nova teorija

Iza ovog slučaja ostalo je puno pitanja. Je li ona zaista počinila zločin? Zašto je priznala ubojstvo tek nakon pet godina? Kakvu je ulogu u svemu tome imao njezin otac? Moguće da je Constance štitila i nekog drugog, ponajprije svog godinu dana mlađeg brata Williama. Njih dvoje su kao djeca bili izuzetno bliski pa su tako zajedno pobjegli od kuće i otišli u poznato englesko turističko mjesto Bath, gdje su uhvaćeni i potom pretučeni, a Constance je uz batine bila dva dana zatvorena u podrumu kuće. Godine 2008. izašla je knjiga autorice Kate Summerscale nazvana The Suspicions of Mr Whicher or The Murder at Road Hill House (“Sumnje gospodina Whichera ili ubojstvo u Road Hill Houseu). U spomenutoj knjizi iznesena je teorija koja se zasniva na bliskosti brata i sestre, kojoj je pridonio otac jer je zanemarivao djecu iz prvog braka i posvećivao se novoj ženi i njihovoj zajedničkoj mlađoj djeci. Zanimljivo da je Constance odbila povući svoje priznanje o ubojstvu polubrata nakon očeve i bratove smrti. U svim izjavama je naglasila da nije bila ljubomorna niti mrzila svog ubijenog polubrata. Ipak jedna je njezina prijateljica izjavila da je to učinila jer je željela nanijeti bol pomajci koju je mrzila. Ukoliko je ta teorija točna bio je to čin čiste osvete. Na kraju vrlo je vjerojatno da su brat i sestra počinili ubojstvo, premda prema mišljenju onih koji su ih poznavali, ona je bila ta koja je donosila odluke. Ono što je zagonetno je, to što tijekom cijelog svog kasnije život nije nikada pokazala znakove bilo kakve neuravnoteženosti, niti su njezina braća i sestre osjećali da im od nje prijeti nekakva opasnost.

Nepoznanica kakve su traume oblikovale Constance 

Dr. Garbarino, profesor na Sveučilištu Loyola u Chicagu i autor knjige pod nazivom Listening to Killers (“Slušajući ubojice”), u svojoj je dugoj karijeri razgovarao s nizom ubojica i navodi da je rijetko kada pred njega sjelo “čudovište”, obično su ispred njega bili ljudi s nizom proživljenih traumi koje su ih oblikovale u ono što jesu. Tko zna kakve su sve bile traume Constance koje je na neki način “zaliječila” dugom zatvorskom kaznom i nakon toga provela ostatak života služeći društvu najbolje i najplemenitije što je mogla, kako bi mogla živjeti sama sa sobom i zločinom koji je vjerojatno počinila.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari