Krzno je nekada bilo simbol prestiža, a danas je odnos prema njemu pokazatelj etičke svijesti, odnosno nesvijesti onih koji ih nose. Ljudi su doista u hladnim krajevima u davnim vremenima prije izuma raznih sintetičkih materijala imali potrebu za krznom. No nije svako krzno bilo jednako cijenjeno jer nije bilo podjednako kvalitetno i vizualno atraktivno.
Egzotična krzna divljih životinja u danskim vikinškim grobovima
Do cijenjenog krzna je bilo iznimno teško za doći. Nedavna istraživanja vikinških grobova u Danskoj iz 10. stoljeća pokazala su da su istaknuti Vikinzi, dakle oni s elaboriranim grobovima i grobnim prilozima, pokapani s krznom egzotičnih divljih životinja. Arheolozi zajedno s voditeljicom iskapanja arheologinjom Luise Ørsted Brandt sa Sveučilišta u Kopenhagenu analizirali su proteine iz njihove odjeće, ali i drugih grobnih priloga načinjenih od krzna i kože. Naime, proteini su usporedno analizirani jer nije bilo moguće iz pronađenih materijala izdvojiti DNA, što je pretpostavlja se posljedica procesa obrade krzna i kože. Utvrđeno je tako da su krzna pripadala vjevericama, lasicama i dabrovima.
Skupa roba samo za one visokog statusa
Prema arapskim pisanim izvorima krzno dabra je bilo na visokoj cijeni i tretiralo se luksuznom robom. Međutim, u to vrijeme dabrova više nije bilo u Danskoj, potamanjeni su već u ranom brončanom dobu. Pretpostavlja se da su se u to vrijeme njihova krzna uvozila s područja Laponije ili možda s istoka Europe. Činjenica da se ovo krzno uvozilo pokazuje da je riječ o skupoj robi koju si nije mogao svatko priuštiti. Manje upadljivi predmeti svakodnevne upotrebe poput obuće i remenja, ali i drugih svakodnevnih predmeta su rađeni od koža domaćih životinja. Voditeljica istraživanja Brandt navodi iduće:
“Fina luksuzna krzna su se isticala i smatrala se ekskluzivnom robom i simbolom statusa.”
Nosila su se tako da budu što upadljivija, onako kako su to otprilike zamislili tvorci serije “Vikinzi”. Ograničavajući faktor u ovim istraživanjima je kažu nepotpuna baza podatka o životinjskim proteinima pa se ne mogu identificirati brojne životinjske kože i krzna, no vjeruje se da će se tijekom vremena ova nova baza popuniti i biti prilično dragocjen izvor za identifikaciju davno korištenih životinjskih materijala.
Piše: Sonja Kirchhoffer
