Dana 1. travnja 1905. njemačke dnevne novine Berliner Tageblatt objavile su senzacionalnu vijest o pljački savezne riznice u Washingtonu. Ona je započela ovako:
Najgnusniji zločin koji nema paralele u svjetskim analima, jedan, gotovo nevjerojatan čin, s posljedicama koje se još ne mogu procijeniti, počinjen je preksinoć u Washingtonu. Banda kriminalaca, radeći s milijunskim kapitalom, uspješno je izvela ono što se oduvijek smatralo nemogućim, naime opljačkati državnu riznicu Sjedinjenih Američkih Država i iz nje uzeti 268.000.000 dolara u zlatu i srebru putem podzemnog tunela.
Bombastična vijest u njemačkim dnevnim novinama
Bila je to bombastična vijest o pljački kakve danas gledamo u filmovima. U objavljenom članku njemačkih novina se navodi da su lopovi više-manje počistili riznicu, kao i to da su pljačku financirali američki bogataši. Odmah se postavilo logično pitanje zašto su ovakvu udarnu vijest prenijeli mediji u Europi, a ne oni američki. Članak je nudio odgovor i na to pitanje. Američka je vlada željela zataškati ovaj događaj kako bi izbjegla osudu i ismijavanje javnosti.
Provala koja se činila kao nemoguća misija
U nastavku ćemo vijest prepričati već kako su je objavile njemačke novine. Naime, tu se navodi da je riznica Sjedinjenih Država zaštićena vrlo kompliciranim sustavom poznatim kao Holmes Electric Protector. Uz takav sustav provala se uvijek smatrala nemogućom misijom. U riznici je bilo trinaest trezora, svaki sa svojim alarmnim sustavom. Nakon što se jedan od njih oglasi alarmiraju se sve službe na uzbunu, i na lice mjesta izlazi oko 1500 osoba što vojske, što policije i agenata tajnih službi.
Pripreme koje su trajale tri godine
Prema članku lopovi su u službi bogataša radili na pripremi krađe tri godine. Krađa je realizirana tako što su pljačkaši prvo kupili zgradu preko puta riznice ne bi li tako neprimjetno mogli doći do cilja. Namjera im je bila iskopati tunel između objekata. Kupljeni objekt su pretvorili u tvornicu električnih uređaja koja se zvala Myers, Mead / Co. Nakon lopovluka tvronica je prestala s radom. Kroz tri godine prokopan je tunel dugačak nešto manje od 2 kilometra, a koji je prolazio ni manje ni više nego ispod rijeke Potomac i to devet metara ispod njezinog korita. Tunel je vodio do trinaest trezora u riznici. Plan je uključivao rezanje podnica ispod svakog od trezora kako bi se pljačka izvela u što kraćem roku. Tuneli su bili dovoljno veliki za prijevoz plijena električnim vozilima, a teret je iz njih ukrcan na male podmornice kojih je bilo oko dvadesetak. Nakon toga podmornice su se usmjerile prema otvorenom moru gdje je plijen pretovaren na brodove. Zna se da su tu bili čileanski i kolumbijski brodovi. Američka vlada je pokrenula tajnu akciju kako bi vratila sve ili dio ukradene riznice. U članku se navodi da nitko od 68 čuvara nije čuo, ni vidio da se nešto događa. Zaključeno je da su bili lijeni i radili svoj posao samo kako bi bez puno truda dobli plaću 1. u mjesecu. Sve ovo što se događalo, u američkom tisku prikazano je kao pobuna na kolumbijskim brodovima.
U rukama bezobrazno bogatih
E, sad pitanje je jeste li povjerovali u sve ovo. Naravno, bila je to prigodna prevara za 1. travanj koju je čitateljima servirao njujorški dopisnik njemačkog lista Louis Viereck. Ljudi su bili potpuno uvjereni da je američko ministarstvo financija opljačkano. Ovu su vijest prenijeli i drugi mediji u drugim državama pa se priča počela širiti. Jedne od novina su išle tako daleko da su objavile ilustraciju iskopanih tunela.
The Museum of Hoaxes.
Njihovi američki kolege bili su iznenađeni lakovjernošću Europljana. Ovakvo prihvaćanje vijesti u Europi objasnilo se široko raširenim vjerovanjem da je Amerika u rukama bezobrazno bogatih kriminalaca. Uglavnom ako ste povjerovali na prvu, to je u redu, već pri drugom čitanju članka jasno je da tu puno toga jednostavno neprobavljivo, ali tko još čita vijesti po dva puta.
Piše: Sonja Kirchhoffer
