Vespom protiv tenka: Najbizarnije ratno vozilo koje je ikad izumljeno!

Fotografija: Wikimedia Commons

Kroz povijest, ljudi su koristili razna oružja kako bi pobili jedni druge. Neka od njih maštovita su – i “funkcionalna” – kao da ih je izumio legendarni stripovski junak Grunf!

Protutenkovski skuter

Da nam je netko rekao kako se se dražesna Vespa, model skutera talijanske tvrtke “Piaggio”, može preobraziti u moćno oružje smrti, pomislili bismo da je riječ o šali… Možda bismo, kroz smijeh, dodali da se i maltezer može pretvoriti u zvijer za borbe na život i smrt. Vjerovali ili ne, francuskim inženjerima to je uistinu pošlo za rukom – ovo s Vespom, da ne zamišljate krvoločne psiće od deset deka. Njihov izum, Vespa 150 TAP (na slici!), javnosti je predstavljen 1956. godine – riječ je ni više ni manje nego o protutenkovsom skuteru! Ovo poprilično nakaradno vozilo, obojeno u prigodnu maslinastozelenu boju, imalo je ojačan trup, na koji je bila pričvršćena neka vrsta bauzke. Neobično vozilo bilo je namijenjeno padobranskim postrojbama, specijaliziranim za desant u dubini protivničkog teritorija – onako lagano, bez problema se moglo spustiti na zemlju padorbanom.

Šišmiši kamikaze

Tijekom Drugoga svjetskog rata, Amerikanci su pokušavali smisliti način na koji bi prisilili Japan na kapitulaciju. Zadatka za kakve su u pravilu zaduženi vojni inženjeri latio se jedan inventivni zubar. Shvativši da su japanske kuće izgrađene od lako zapaljivog materijala, poput bambusa i papira, Lytle S. Adams je početkom 1942. godine predložio da se na tu zemlju ispuste tisuće šišmiša opremljenih minijaturnim zapaljivim bombama. Leteći sisavci-kamikaze bi, prema njegovoj zamisli, trebali učiniti ono što i inače čine, zavući se na mračna mjesta poput tavana i krovnih streha te, kad neprijatelj najmanje bude očekivao, aktivirati paklenske napravice i spaliti japanske domove do temelja. To bi, računao je zubar, Japancima nanijelo golemu gospodarsku štetu i učinilo ih nesposobnima za nastavak ratovanja. Nevjerojatno, američka vlada uistinu je razmišljala o financiranju ovoga bizarnog projekta, možda zato što je Adams bio bliski prijatelj prve dame Eleanor Roosevelt. Od realizacije se u konačnici odustalo – problem je riješen s dvije atomske bombe.


Mijau-mijau, bum-bum!

U jeku Drugoga svjetskog rata, Amerikanci su osnovali OSS (Office of Strategic Services), organizaciju zaduženu za špijunske i gerilske akcije na području pod kontrolom neprijatelja. Unatoč brojnim debaklima, koji su skupo koštali Saveznike, general William J. Donovan, zapovjednik OSS-a, uvjerio je vladu da je postojanje ovakve organizacije imperativ i u mirnodopskim vremenima. U rujnu 1947. stvorena je CIA, najpoznatija obavještajna služba na svijetu. Organizacija sa sjedištem u Langleyu u Virginiji kroz povijest je imala puno uspjeha, gorkih podbačaja poput afere Watergate, ali i posve ludih momenata. Naš osobni favorit je mačka u čiju je dresuru CIA potrošila milijune dolara te je poslala da, pomoću posebne opreme, špijunira Sovjete. Investicija je neslavno propala: četveronožni tajni agent u Moskvi je završio pod kotačima automobila. Nažalost, ova mijaukalica nije bila jedina koja je poslana na pogibeljnu misiju. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, CIA je regrutirala desetak maca lutalica, a ludilo je išlo toliko daleko da su u njihove trbuhe bili ugrađeni minijaturni mikrofoni i antene. Od ideje o stvaranju mačke-eksplozivne naprave se, srećom, ipak odustalo. I suprotna strana je svoga Grunfa za trku imala. Tijekom hladnog rata, neki sovjetski znanstvenik stvorio je minijaturni pištolj u obliku ruža za usne. Mogao je ispaliti tek jedan metak, a nosio je prikladno ime “Poljubac smrti”.

Gay bomba, oružje za pretvaranje neprijatelja u homoseksualce

Zračne snage Sjedinjenih Američkih Država 1994. godine su potrošile 100.000 dolara na bizarno istraživanje. Vojska je, naime, kao tajno oružje planirala upotrijebiti – homoseksualnost! Plan je bio sljedeći: poprskati neprijateljske snage ženskim ferormonima, kako bi iste izgubile kontrolu nad svojim libidom i upustile se u draži istospolnog kopuliranja. To bi oslabilo njihovu borbenu pripravnost, pa bi ih Amerikanci s lakoćom pregazili. Znanstvenici su na kraju zaključili da je konstruiranje oružja, neslužbeno zvanog “gay bomba”, odveć komplicirano, pa se od ideje odustalo.

Bugarski kišobran – ne štiti od kiše već od života

Pod naoko benignim nazivom “bugarski kišobran” krije se jedno od najneobičnijih i najpodmuklijih oružja koja je stvorio čovjek. Riječ je o kišobranu sa skrivenim pneumatskim mehanizmom, koji u tijelo žrtve ispaljuje projektil napunjen ricinom. Korišten je u atentatu na bugarskog pisca i disidenta Georga Markova 7. rujna 1978. godine – nesretni čovjek je, usred bijela dana, pogođen na londonskome mostu Waterloo. U tom trenutku, pomislio je da ga je ugrizla osa ili stršljen pa se, umjesto na hitnu pomoć, zaputio kući. Tri dana kasnije, bio je mrtav.

Ledeno plovilo

“Projekt Habakkuk” naziv je za plan o konstrukciji neobičnog nosača zrakoplova, koji su Britanci skovali za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Golemo plovilo, zamisao izumitelja Geoffreya Pykea, trebalo je biti izgrađeno od pikreta, mješavine drvene celuloze i leda, no od projekta se odustalo zbog astronomskih troškova.

Top strave

Tijekom Prvoga svjetskog ratu, Nijemci su konstruirali oružje monstruoznog izgleda. Budući da je korišteno u napadu na francusku prijestolnicu, nadjenuli su mu nadimak “pariški top”. Riječ je o gigantskoj opsadnoj pušketini velikog dometa, koja je bila u uporabi do ožujka do kolovoza 1918. godine. Riječ “uporabi” valja uzeti s rezervom – iz ove metalne grdosije se, zbog njene nepreciznosti, nije mnogo pucalo. Služila je više kao sredstvo za zastrašivanje protivnika, odnosno uništavanje njihova borbenog morala. Drugo ime bilo mu je “Kaiser Wilhelm Geschütz”, odnosno “top cara Vilima”. Projektili ispaljeni iz njega bili su prvi predmeti stvoreni ljudskom rukom koji su mogli dosegnuti stratosferu.

Nacistička zraka smrti

Njemački znanstvenici jedno su vrijeme uistinu spekulirali o konstruiranju oružja za masovno uništenje poznatog pod radnim nazivom “sunčev top” odnosno “zraka smrti”. Je li uglednom fizičaru Hermannu Oberthu ova ideja pala napamet kad se prisjetio kako je kao dječak spaljivao mrave pod povećalom, ne znamo, no svakako mu je pala, a nacistički glavešine ocijenili su je kao genijalnu. Oberth se zalagao za gradnju golema svemirskog povećala, kroz koje bi se pustile sunčeve zrake kako bi se spalili neprijateljski gradovi. Isprva entuzijastičan, znanstvenik je s vremenom shvatio da je zagrizao više nego što može progutati. Kad su ga, nakon puno otezanja i odgođenih sastanaka, šefovi pitali koliko mu točno treba vremena da stvori super-oružje, podvijena repa morao je odgovoriti: “Prema zadnjim izračunima, oko stotinu godina”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari