Nekoć je, da bi bio smatran umjetnikom, čovjek trebao oslikati svod kakve kapele, izraditi skulpturu nekog konjanika/mitskog junaka ili, u najgorem slučaju, nacrtati par šarenih kvadratića i nazvati to apstraktnim remek-djelom bremenitim značenjem. Danas, kad je poetika šoka osobito na cijeni, dovoljno je prošetati se gol javnim trgom i nazvati to performansom. Već smo pisali o talijanskom konceptualcu Pieru Manzoniju, čija je instalacija ljupkog naslova “Merda d’artista” (“Umjetnikova gov*a”) 1961. godine oduševila manji dio poznavatelje umjetnosti, dok je ostalima zgadila život. Ovo “remek-djelo” sastojalo se, naime, od devedeset limenki koje je marljivi umjetnik napunio vlastitim izmetom, propisno ih zapakirao i ponudio na prodaju.
Ma što vi mislili o Manzonijevoj umjetnosti, čovjek se barem morao potruditi da napuni one limenke. Oni koji “izlažu” u tzv. “Muzeju nevidljive umjetnosti”, duhovnom čedu bračnog para Brainarda i Delije Carey (konceptualaca poznatih kao “duo Praxis”), ne moraju učiniti ama baš ništa… Osim što moraju znati to ništa uvaliti naivcima za masne pare.
Evo kako prodavanje magle funkcionira: vi dođete u muzej, razgledate gole zidove na kojima vise natpisi kao što su “Veliko ništavilo”, “S onu stranu bijelog”, “Dijalektika prisustva i odsutnosti” ili “Portal u sretniju sutrašnjicu”, odaberete koncept koji najbolje reflektira vaše stanje svijesti, odriješite novčanik i kući se vratite s certifikatom o kupnji (kako kupljeno djelo ne postoji, transport će vam biti znatno olakšan).
Ako se palite na kvazi-filozofska prese*avanja, počujte manifest Muzeja: “Sama po sebi, Umjetnost je Ništa. Ono što doista vrijedi ono je što leži iza toga Ništa. Razumijevanje Umjetnosti ne traži oči. Jedina površina na kojoj vrijedi slikati jest um promatrača. Umjetničko djelo je bez vrijednosti dok se ne suoči s Tržištem. Novac je banalan dok nije potrošen. Novac potrošen na Umjetnost jest transformiran novac”.
Godine 2011., jedna je Amerikanka pljunula 10.000 zelembaća za instalaciju naslovljenu “Svježi zrak”, uvjerena da će se sjajno uklopiti u njen minimalistički uređen ured. Uvjereni smo da upravo sintagma “svježi zrak” sjajno opisuje stanje u glavi spomenute ljubiteljice “umjetnosti”…
Piše: Lucija Kapural
