Čuveni američki boksač Cassius Clay (1942. – 2016.) triput je osvajao titulu svjetskog prvaka u teškoj kategoriji, uspješno je braneći devet puta. Ime pod kojim je zapamćen, Muhammad Ali, uzeo je 1967. godine, nakon stupanja u afroamerički islamski pokret “Nation of Islam”: ono pod kojim je došao na svijet odbacio je jer ga je naslijedio od predaka – robova. Posljednju borbu imao je 1981., a te godine je dokazao da nije samo jedan od najvećih sportaša u povijesti već i uistinu velik čovjek.
Toga prohladnog ponedjeljka, 19. siječnja, fotograf “The Los Angeles Timesa” Boris Yaro na radiju je čuo vijest da se mladi muškarac želi baciti s nebodera u gradu. Pohitao je do urednika, no ovaj nije bio zainteresiran za tu temu, možda zato što se radilo o crncu. Yaro je, međutim, uskočio u automobil i odvezao se na poprište, četvrt Miracle Mile. Ondje, na rubu balkona na devetom katu, stajao je mladić odjeven u traperice i gornji dio trenirke – onaj o kojem su na radiju bez mnogo poštovanja izvještavali kao o “skakaču”.
Od policajaca, koji su se potencijalnom samoubojici obraćali putem megafona, moleći ga da “ne čini ludost”, Yaro je doznao pozadinu priče. Mladić, koji se odazivao na ime Joe, izgubio je kontakt sa stvarnošću. Radilo se o traumatiziranom veteranu Vijetnamskog rata, koji je bio uvjeren da će ga Vijetkongovci svaki čas “pokositi” metkom. Iz gomile okupljene u podnožju zggrade dopirali su pak dvojaki glasovi. Dio promatrača pridružio se policiji u razumnim molbama; no dio – i to veći – ponavljao je tek jednu riječ: “Skoči!”. Je li se radilo o rasizmu ili pukom sadizmu, manje je bitno, no činilo se da će ih nesretni čovjek poslušati: sve više se naginjao prema ponoru.
Među svjedocima drame slučajno se našao i Howard Bingham, Alijev najbolji prijatelj. Shvativši da bi stvari ubrzo mogle kobno izmaknuti kontroli, utrčao je u obližnju govornicu i telefonirao boksačkom šampionu. Ali, koji je stanovao u blizini, na poprištu se pojavio za manje od četiri minute, jureći u “Rolls-Royceu” kao da ga svi vragovi gone. Ni ne pozdravivši prijatelja, utrčao je u zgradu.
Ubrzo, promatrači su ugledali sportsku zvijezdu kako se penje na ogradu susjednog balkona na devetom katu. Nagunjući se prema nesretniku te time riskirajući vlastiti život, Ali je, kako će kasnije ispričati Yaru, izgovorio sljedeću rečenicu: “Molim te, ne čini to. Ti si moj brat i ja te volim”. Bilo je to dovoljno da se veteran probuni iz bunila u koje je bio upao. Petnaestak minita kasnije, dvojica muškaraca zagrljeni su izišli iz grade, dok je gomila oduševljeno klicala.
Alijevom angažmanu tu, međutim, nije bio kraj: mladića, koji je vidno drhtao, nježno je posjeo u svoj luksuzni automobil te odvezao u obližnju bolnicu. Boksač nikada nije pričao o svome herojskom podvigu, spašavanju života potpunog stranca. Zanimljivo, rat koji je Joeu donio pomračenje svijesti (danas bismo rekli PTSP) itekako je narušio Alijev život: kad je odbio služiiti u onome što je nazivao “besmislenim klanjem”, oduzeta mu je titula te pune tri godine nije smio ući u ring.
Piše: Lucija Kapural
