Veliki londonski smog: Slijepci su pomagali sugrađanima da pronađu put kući!

“Pakao je grad nalik Londonu – naseljen i zadimljen grad”, stihovi su iz Shelleyeve satiričke poeme “Peter Bell the Third”. Dana 5. prosinca 1952. godine, riječi najvećega romantičarskog pjesnika iz sfere fikcije preselile su se u zbilju.

Tog jutra se, naime, na prijestolnicu Engleske spustio najgušći smog u povijesti. Magla nezdrave žućkaste boje gutala je sve pred sobom: do večeri, u njoj su nestali Big Ben, Katedrala svetog Pavla i Londonski most, a prestravljeni prolaznici nisu mogli vidjeti vrhove vlastitih cipela dok su bauljali gradskim ulicama.

Tijekom četiri dana, koliko je ekološka katastrofa potrajala, život Londončana doslovce je bio paraliziran. Kazališta su zatvorila vrata, autobusne linije su ukinute, vozači su izlazili iz automobila i ostavljali ih na cestama, a slijepci, navikli na oslanjanje na ostala čula, pomagali su videćim sugrađanima da dođu do svojih kuća. Smog se, poput kakva demonskog entiteta, uvlačio u domove, škole, bolnice. Liječnici nisu mogli pružiti skrb pacijentima, dva vlaka su se sudarila, očajni stočari govedima su, kao improvizirane plinske maske, oko nosnica vezivali krpe umočene u viski…

Nažalost, bio je to tek početak nevolja koje su se sručile na grad. Prema službenim procjenama, smog je kroz sljedeća dva tjedna odnio živote dvanaest tisuća Londončana. Ukupno je oko 100.000 ljudi oboljelo od bolesti dišnog sustava.


Zašto je došlo do ove zastrašujuće pojave? Razdoblje neobično hladnog vremena, u kombinaciji s anticiklonom i uvjetima bez vjetra, sakupljalo je onečišćujuće tvari u zraku. Građani su, naime, zbog studeni morali dodavati više ugljena u svoje peći kako bi se ugrijali, pa su milijuni dimnjaka svojim izgaranjem pridonijeli zagađenju već ionako ustajalog zraka. Osobito je visoka bila koncentracija sumpornog dioksida.

Tragedija, koja je Londonu dala nadimak “The Old Smoke” (“Stari dim”), poslužila je kao poziv na buđenje. Veliki broj žrtava potaknuo je zakonodavce da donesu propise o očuvanju čistoće zraka.

Piše: Lucija Kapural

Komentari