Amerikanac Percy Julian (1899. – 1975.), pionir sinteze biljnih lijekova, jedan je od neopjevanih junaka crnačke povijesti. Bez njegovog rada ne bi bilo kortikosteroida, pilula za kontracepciju niti farmaceutske industrije kakvu danas poznajemo. Unatoč činjenici da su njegovi revolucionarni lijekovi pomogli milijunima ljudi, uključujući vojnike kojima su spasili živote tijekom Drugoga svjetskog rata, Julian se veći dio života suočavao s predrasudama okoline, bacanjem klipova pod noge pa i prijetnjama smrću. Njegov krimen je, pogađate, bila “pogrešna” boja kože.
Premda su ga čak i bližnji obeshrabrivali u nastojanju da ostvari svoj san, bojeći se da za njega neće biti posla u polju kojim su vladali bijelci, uporni mladić upisao je studij kemije na prestižnom Harvardu. Kao jedan od najboljih studenata u generaciji, postao je miljenik manjeg dijela progresivnih profesora, no većina njih gledala ga je poprijeko. “Obeshrabrite svoga obojenog momka” bile su riječi koje su, na fakultetskom hodniku, “dobronamjerno” dobačene jednom od njegovih mentora. Momak se, međutim, nije dao obeshrabriti.
Kad je, nakon magisterija, shvatio da će željeni posao asistenta na faksu dobiti manje talentiran no svjetloputiji kolega, preselio se u Beč, gdje je – kao jedan od prvih Afroamerikanaca u povijesti – uspio steći titulu doktora kemije. Tridesetih godina dvadesetog stoljeća, s istraživačkim partnerom i prijateljem Josephom Pickelom uspio je sintetizirati fizostigmin. Riječ je o alkaloidu iz biljke Physostigma venenosum, koji će kasnije nači široku primjenu u liječenju glaukoma te niza autoimunih bolesti. Bio je to golem podvig: sir Robert Robinson, jedan od najcjenjenijih kemičara tog doba, na tome je godinama neuspješno radio.
Zahvaljujući ovom uspjehu, alma mater Harvard poziva ga da se vrati u domovinu i preuzme profesorsko mjesto. Sreća nije bila dugog vijeka. Ljubomorni kolege plasirali su priču – po svoj prilici lažnu – da se upustio u aferu sa suprugom svoga laboratorijskog pomoćnika, nakon čega je bio prisiljen dati ostavku. Nastavio se boriti, radeći kao asistent ili gostujući profesor na brojnim sveučilištima te kao voditelj istraživačkog odjela u prehrambenoj industriji
Do kraja života prijavio je gotovo stotinu i pedeset kemijskih patenata. Jedan od njih bila je tzv. “grahova juha”, vatrogasno sredstvo koje je spasilo mnoge živote. Uz to je smislio metode za sintezu testosterona i progesterona, kao i pristupačan način za proizvodnju steroidnog kortizona, lijeka za reumatoidni artritis.
Piše: Lucija Kapural
