Leonardo DiCaprio jedan je od najtalentiranijih glumaca današnjice, a za uloge je spreman napraviti… Pa, sve. Evo nekoliko primjera! U Vuku s Wall Streeta (2013.) ušmrkao je stotine tableta vitamina C, koji je “glumio” kokain, zaboli su mu zapaljenu svijeću u stražnjicu budući da je rezolutno odbio dublera za tu scenu, a punih tjedan dana se vukao po asfaltu samo uz pomoć ruku, kako bi što vjernije predočio privremenu oduzetost svoga lika. Na snimanju “Odbjeglog Djanga” (2012.) do kosti se porezao na razbijenu čašu, ali je scenu završio kao da se ništa nije dogodilo. U “J. Edgaru” (2011.) nosio je silikonske umetke u obrazima, zbog kojih je dobio stravičnu alergiju, za potrebe “Otoka Shutter” (2010.) mjesecima je posjećivao umobolnice, što mu je priskrbilo noćne more, a tijekom snimanja “Povratnika” (2015.) plivao je u ledenoj vodi, jeo sirovu bizonovu jetru i spavao u rasporenom lešu konja. Tu je, dakako, i scena u kojoj je morao preživjeti napad agresivnog medvjeda. Donosimo zanimljivosti iz uzbudlijve biografije holivudskog prvaka!
Koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća, u Los Angelesu se upoznalo i zaljubilo dvoje studenata: Irmelin Indenbirken, lijepa Nijemica koja se u Sjedinjene Američke Države preselila kao djevojčica, i George DiCaprio, ekscentričan momak talijansko-njemačkih korijena. Nakon diplome, ona se zaposlila kao pravna vježbenica, a on je počeo stjecati malenu ali odanu sljedbu obožavatelja kao crtač i izdavač underground stripova. Kad je Irmelin ostala u drugom stanju, presretni George ju je zaprosio. Oboje zaljubljenici u umjetnost, nakon vjenčanja putovali su po Italiji, diveći se arhitekturi i muzejima. Dok je Irmelin stajala pred platnom Leonarda Da Vincija u Galeriji Uficci, osjetila je ritanje u trbuhu. Protumačila je to kao znak sudbine te odlučila da će dijete, ako bude muško, nazvati po čuvenom slikaru i izumitelju. Tako je i bilo: godine 1974., na svijet je donijela Leonarda DiCaprija.
Premda su supružnici bili ludi jedno za drugim, razlike u karakterima počele su ih udaljavati. Kod njega je onaj talijanski gen očito bio dominantan: bučan, pomalo lakomislen, predan užicima i okrenut sadašnjosti, družio se s boemima. Dom DiCaprijevih pohodili su pisci Allen Ginsberg, Timothy Leary i Charles Bukowski, koji su s darežljivim domaćinom nerijetko praznili boce kvalitetna crnog vina. Irmelin je, sa druge strane, baštinila prusku stegu svojih predaka: u svemiru njenih vrijednosti, pojmovi “rad”, “disciplina” i “odgovornost” imali su status svetog trojstva. Siti prepirki i uzajamnog prigovaranja, supružnici su se odlučili sporazumno razvesti kad je Leonardu bila godina dana, ali su ostali u prijateljskom odnosu.George je pronašao sreću s drugom suprugom, slikaricom Peggy Anne, i njenim sinom Adamom Farrarom, tri godine starijim od Leonarda. Biološkog sina upoznao je s posvojenim, a premda mališani nisu dijelili krv, oduvijek su jedan o drugome pričali kao o braći. Tata ih je vodio na izložbe i konvencije ljubitelja stripova, a Adam je bio rado viđen gost u Irmelininu derutnom stančiću u Echo Parku, kvartu punom prostitutki i droge koji lokalni živalj zove “srcem američkog šljama”.
Upravo pod utjecajem “velikog brace”, Leonardo se zarazio glumačkim virusom. “Kao zaljubljenik u prirodu, isprva sam maštao o tome da postanem oceanograf”, priča DiCaprio, koji je danas jedan od najistaknutijih ekoloških aktivista u Hollywoodu. “A onda je Adam dobio ulogu u reklami za žitarice. Kad mi je tata rekao da su mu platili 50.000 dolara, zavrtjelo mi se u glavi. Odlučio sam da ću se i sam okušati u glumi. ‘Iskustva’ sam imao: odmalena sam oponašao susjede, nasmijavajući majku, a profesori su me ionako smatrali razrednim klaunom jer sam se, božemiprosti, često pretvarao da sam retardiran ili da mi je ruka deformirana”, prisjeća se. U očevoj pratnji, mališan je počeo hodočastiti po audicijama, a prva na kojoj je prošao bila je ona za reklamu za žvakaće gume. Uslijedio je nastup u game-showu “Fun House”, gdje mu je zadatak bio uhvatiti zlatnu ribicu koja je plutala u nekom bazenčiću – ustima! Nezadovoljan takvim angažmanima, otac mu je unajmio agenta, što je rezultiralo manjim ulogama u serijalima “Lassie” i “Roseanne”, a u sapunici “Santa Barbara” portretirao je mladog Masona Capwella.
Filmski debi je ostvario 1991. godine u niskobudžetnom hororu “Monstrumi čupavci 3”, o čijoj kvaliteti dovoljno svjedoči podatak da je direktno završio na videu. Prekretnicu je označio angažman u drami “Život ovog dječaka”: na audiciji ga je, između 400 kandidata, odabrao čovjek kojeg je smatrao “bogom glume” – Robert De Niro! “Išao je od jednog do drugog kandidata s nekakvom staklenkom džema. ‘Je li prazna? Pitao sam, je li prazna?’ urlao je na svakog od nas, pokušavajući isprovocirati reakciju. Ostali momci su odgovarali pristojno, iz strahopoštovanja prema zvijezdi njegovog kalibra. I ja sam se, priznajem, us*ao, no kad me peti put pitao je li staklenka prazna, istrgnuo sam mu je iz ruke, smrskao je i vrisnuo: ‘Ne! Zar ne vidiš je*eni pekmez po podu?’ Umjesto da me izbaci, De Niro mi je pružio ruku i rekao da sam mu dao sjajnu reakciju”, prosjeća se.
Uslijedila je uloga mentalno zaostalog mladića u Hallströmovoj drami “Što muči Gilberta Grapea”. Kritičari nisu štedjeli na pohvalama za njegovu izvedbu, a 19-godišnji DiCaprio postao je jedan od najmlađih glumaca nominiranih za Oscara. Nagrada mu je izmaknula iz ruku (što će joj i u budućnosti biti običaj), ali se etablirao kao zvijezda indie filmova, baš kao njegov idol River Phoenix. Premda ga je žarko htio upoznati, ta mu se prilika nije pružila. “Vidio sam ga samo jednom, u prolazu, na tulumu povodom Noći vještica. Prije nego što sam mu se stigao predstaviti, odjurio je dalje s društvom. Bio sam u šoku kad sam saznao da je te večeri umro od predoziranja”, ispričao je. Tugu koju je osjećao kanalizirao je u filmu “Dnevnik košarkaša” (1995.), u kojem je na snažan način predočio patnje heroinskog ovisnika. Uvijek u potrazi za izazovima, prihvatio je ulogu francuskog pjesnika Arthura Rimbauda u “Potpunoj pomrčini” (1995.), drami koja se koncentrirala na njegovu navodnu homoseksualnu vezu s Paulom Verlaineom. Leo je “odradio” svoj prvi filmski poljubac: usne je spojio s Davidom Thewlisom, koji je glumio Verlainea!
Premda je već tada slovio za zavodnika, pravo ludilo je nastupilo tek nakon što su se, jedan za drugim, u kinima pojavili filmovi “Romeo i Julija” (1996.) te “Titanic” (1997.). U prvome, modernoj ekranizaciji Shakespeareova najpoznatijeg djela u režiju Baza Luhrmana, nesretnu ljubav je proživljavao s Claire Danes, a u drugome, Cameronovom spektaklu koji je godinama držao rekord filma s najvećom zaradom u povijesti, s Kate Winslett. Filmski brod je potonuo, a jedna karijera uzletjela u stratosferu: “Leomanija”, kako su mediji nazvali pomamu za mladim glumcem, službeno je počela!
Premda je ljubavne trofeje, mahom plavokose manekenke zamamnih oblina, nizao kao na traci, uspijevao je raditi, i to bez stanke. Angažman u eskapističkoj fantaziji “Žal”, snimanoj 2000. na tajlandskom otoku Ko Phi Phi, donio mu je aferu s francuskom kolegicom Virginijom Ledoyen, prijelom potkoljenice uslijed pada s daske za surfanje, ali i priliku da izgovori nekoliko rečenica na lošem hrvatskom. Kritičari nisu bili milostivi prema filmu, a Leonardo je nominiran za Zlatnu malinu. Nije se puno živcirao: najbolja ostvarenja tek su bila pred njim! Godine 2002., uloga šarmantnog varalice u Spielbergovom filmu “Uhvati me ako možeš”, snimanom na 147 lokacija u nepuna dva mjeseca, priskrbila mu je nominaciju za Zlatni globus, baš kao i ona “Bandama New Yorka”, povijesnoj drami o sukobu “starosjedilačkih” i novopristiglih irskih bandi u New Yorku 19. stoljeća.
Potonji uradak bio je početak plodne suradnje s Martinom Scorsesejem: nakon De Nira, legendarni redatelj upravo je u njemu pronašao novu mušku muzu. Scorsese mu je povjerio glavnu ulogu i u “Avijatičaru” (2004.), biografskoj drami o pioniru američkog zrakoplovstva i filmskom producentu Howardu Hughesu. Osim ljubavi prema lijepim ženama, s čovjekom kojeg je portretirao povezalo ga je još jedno: obojica su patili od opsesivno-kompulzivnog poremećaja. “Moj je bio za nijansu blaži: prao sam ruke samo dvadeset puta dnevno”, našalio se glumac. Nagrađen je Zlatnim globusom, ali su Oscari izmakli i njemu i Scorseseju. Novinari su se šalili da je stari Marty štićeniku prenio “virus gubitnika za dlaku”.
Dvije godine kasnije, dvojac je ponovno surađivao: gangsterski ep “Pokojni” Scorseseu je, nakon četiri desetljeća karijere, napokon donio Akademijin kipić za režiju, a Leonardo je, kao policajac na tajnom zadatku, po mnogima ostvario ulogu života. “U pauzi od snimanja, čuo sam Jacka Nicholsona kako se žali Martyju da njegov lik nije dovoljno zastrašujući. Idući dan me rekviziter pozvao u stranu: ‘Slušaj, ludi Jack je odlučio improvizirati. Vidio sam ga kako je na set prošvercao pištolj, šibice i bocu alkohola. Bog zna što s tim planira… Budi oprezan!’. Unatoč upozorenju, Jack me više puta uplašio tijekom snimanja”, ispričao je DiCaprio. Nažalost, Nicholson nije bio luđak kojeg se trebao bojati.
Nekoliko dana nakon premijere, glumac se opuštao na zabavi kod prijatelja. Kad je izišao u dvorište kako bi zapalio cigaretu, na njega je, ničim izazvana, nasrnula stanovita Aretha Wilson, djevojka s mahnitim pogledom u očima i razbijenom pivskom bocom u ruci. Nije se radilo o bijesnoj bivšoj, nego o alkoholičarki koja se ranije te večeri nekoliko puta pokušavala “prošvercati” na zabavu, ali su joj izbacivači pokazali vrata. Siroti Leo zadobio je duboke posjekotine po licu, a liječnici, koji su ga pokrpali s čak petnaest šavova, rekli su da mu je napadačica za dlaku promašila vratnu arteriju! Gospođica Wilson je dobila što je zaslužila: dvije godine odmora na državnim jaslama.
Uz ranjenika je bdjela njegova tadašnja odabranica, manekenka Gisele Bündchen. Brazilska ljepotica bila je prva koja je na duže vrijeme uspjela ukrotiti serijskog ženskara: zbog nje, Leonardo je počeo kontemplirati o dotad nepoznatim pojmovima kao što su “brak” i “potomstvo”. Da stvar bude bolja, majka, žena do čijeg mu je mišljenja oduvijek najviše držao, oduševila se Giseleinom prirodnošću i požrtvovnošću. “Nju želim za snahu!”, često je ponavljala Irmelin. “U pravu si”, smješkao se zaljubljeni glumac. “Gisele je ona prava. Za nju bih napravio sve”. Nažalost, njegove riječi i djela nisu se podudarali, pa je nastavio posjećivati noćne klubove i striptiz barove, a sirota manekenka svako toliko je čitala o anonimkama s kojima joj nabija rogove. Povrijeđena, odlučila ga je ostaviti, da bi mu se, zavedena obećanjima kako će se promijeniti, vratila za nepunih mjesec dana. Uz burne prekide i strastvena mirenja, veza je hibernirala punih šest godina. Zanimljivo, Gisele je s nesuđenom svekrvom do danas ostala u kontaktu!
DiCaprio se nije puno osvrtao na srca koja su zbog njega pucala poput kokica: valjalo je nastaviti “dizati” dvadesetak milijuna dolara po filmu. Tijekom snimanja Scorseseova psihološkog trilera “Otok Shutter” (2010.), odrekao se dugogodišnje vjerne družice, cigarete, a desetak kila koje je nabio možda je na neki način imalo veze s činjenicom da je Marion Cotillard, partnerica iz Nolanova kultnog “Početka”, odbila njegovo udvaranje. Suvišno salo mu je, međutim, poslužilo u Eastwoodovom “J. Edgaru”: toliko je uvjerljivo portretirao korpulentnog šefa FBI-ja da je slavni kritičar Rogert Ebert komentirao kako se radi o glumačkoj kreaciji desetljeća. “Njegova suptilna izvedba dala je naslutiti više nego što je sam Hoover ikada otkrio, čak i samom sebi”, napisao je kritičar, aludirajući na činjenicu da je Hoover bio pritajeni homoseksualac. Uloga okrutnog vlasnika plantaže u Tarantinovom “Odjeglom Djangu” priskrbila mu je nominaciju za Zlatni globus, a psiću kojeg je tih dana spasio iz azila, bucmastom buldogu, nadjenuo je ime Django.
U “Velikom Gatsbyju” (2013.), Luhrmanovoj hvaljenoj adaptaciji istoimena kultnog romana Francisa Scotta Fitzgeralda, portretirao je naslovnog junaka, ekscentričnog milijunaša, a u Scorseseovom “Vuku s Wall Streeta” (2013.) Jordana Belforta, burzovnnog mešetara koji je izgradio carstvo na varanju investitora a potom završio iza rešetaka. Uloga mu je priskrbila još jednu oskarovsku nominaciju: po običaju, pozlaćeni kipić mu je izmaknuo iz ruku. Akademijini glasači odužili su mu se dvije godine kasnije: uloga u već spomenutom “povratniku” napokon mu je priskrbila Oscara! Hvaljenu ulogu ostvario je i u Tarantinovoj drami “Bilo jednom… U Hollywoodu” iz 2019. godine, u kojoj je bio uvjerljiv kao propala zvijezda vestern serijala.
Piše: Lucija Kapural
