Na sjeverozapadu Indije, u okrugu Alwar države Rajasthan, smjestilo se zdanje koje prate jezive priče o izdaji, nesretnoj ljubavi i prokletstvu. Okružene gorjem Aravali, ruševine tvrđave Bhangarh istodobno su impresivne i sablasne. Uvjerenje da je ovaj arhitektonski biser uklet lako je otpisati kao produkt lokalnog folklora, no dimenziju stvarne prijetnje daje mu činjenica da je vlada formalno zabranila posjet ovome mjestu nakon sumraka i prije svitanja, “iz sigurnosnih razloga”. Neoprezna namjernika na to upozoravaju brojni natpisi koje je ondje postavila Agencija za arheološka istraživanja, organizacija indijske vlade. Kazne za kršenje ovog pravila su, čuli smo, rigorozne.
U povijesti utvrde, činjenice se neraskidivo prepliću s lokalnim legendama. Ono što se pouzdano zna jest da tvrđava u selu Bhangarh, poznata i pod nadimkom “Grad duhova”, datira iz šesnaestog stoljeća. Dao ju je podići Raja Bhagwant Das (1527. – 1589.), jedan od najvjernijih generala vojskovođe Akbara Velikog, vladara Mogulskog Carstva. Izgradio ju je za svoga mlađeg sina Madha Singha, s kojim je često vojevao po carevu nalogu, a potpuno je napuštena u 1783. godine, zbog straha od osvetnički raspoloženih duhova, nakon čega se selo nastavilo razvijati izvan utvrđenja. No, kako su se uopće počele širiti priče o prokletstvu utvrde?
O tome govore dvije legende. Prema prvoj, tvrđavu je prokleo lokalni saadhu (hinduistički asket) Baba Balak Nath, bijesan zbog kraljeva pogaženog obećanja. Ovaj sveti čovjek vladarevim graditeljima je dao dozvolu za podizanje monumentalnog objekta, ali pod uvjetom da niti jedan njegov dio ne baca sjenu na skromnu kućicu u kojoj je živio. Ovi su se svečano zakleli da će se držati uputa ali su, u svojoj megalomaniji, sagradili veću tvrđavu od one planirane, pa je isposnikov dom ostao u debeloj sjeni. Osvetoljubivi duhovnjak potom je bacio kletvu na stanovnike područja, uzrokujući bolesti, pomore stoke i nasilne smrti. U strahu, preživjeli su pobjegli glavom bez obzira, ostavljajući sva zemaljska blaga za sobom. Zanimljivo, niti jedna od kuća koje se danas nalaze u selu nema krova. Njihovi stanovnici i za to krive pustinjaka – kažu da se, zbog njegove kletve, svaki krov koji su pokušali izgraditi neobjašnjivo urušio.
Druga legenda kazuje da se zli čarobnjak Sinhai zaljubio u zanosnu princezu Ratnavati, kćer gospodara utvrde. Jednog jutra, krišom ju je pratio do tržnice. Dok je ova razgledala bočice s miomirisima, maskirao se u trgovca te joj ponudio ljubavni napitak koji će joj tobože omogućiti da odabere onoga pravog među mnogobrojnim proscima. U stvarnosti, napitak ju je trebao natjerati da se zaljubi u njega, rugobnog kako iznutra tako i izvana. Princeza je, međutim, naslutila da grbavi muškarac neobično crnih očiju ima zle namjere. Bočicu, koju joj je ovaj gurnuo u ruku, zavitlala je o obližnju stijenu. Stijena se odlomila te pala ravno na čarobnjaka, zdrobivši ga. Prije nego što je ispustio zadnji dah, prokleo je princezu, kralja i samu utvrdu. Kletva se obistinila – Bhangarh je nedugo potom napala i opljačkala suparnička vojska, a svi stanovnici, uključujući kraljevsku obitelj, umrli su u opsadi. Vjeruje se da je čarobnjak zarobio njihove duhove, koji do današnjeg dana progone utvrdu.
Premda obje legende zvuče kao puka praznovjerja, činjenica je da mnogi posjetitelji tvrđave izvještavaju o intenzivnom osjećaju nelagode koji ih je obuzeo na tome mjestu, a neki su čak ispričali kako su ondje iznenada postali paranoični, uvjereni da ih netko – ili nešto – promatra i prati. Nadalje, u tvrđavi se u ne tako dalekoj prošlosti dogodilo nekoliko nesreća, pa i smrtnih slučaja. Primjerice, trojica turista prije nekoliko godina su odlučila ignorirati znakove upozorenja i posjetiti ruševine u gluho doba noći. Premda je nosio baklju, najmlađi od njih nije dobro vidio gdje hoda te je upao u dijelom natkriveni bunar. Prijatelji su ga, polomljenih ekstremiteta ali živog, uspjeli izvući na sigurno te odnijeti u automobil. Dok su jurili prama bolnici, doživjeli su prometnu nesreću. Sva trojica su poginula na licu mjesta. Kletva koja ih je sustigla ili puka slučajnost? Procijenite sami!
Piše: Lucija Kapural
