Utsuro-bune: Svjedoči li ova neobična japanska legenda o susretu s izvanzemaljcima?

Ilustracija: en.wikipedia.org

Jeste li čuli za Utsuro-bune? Etnolozi će vam reći da se radi o japanskoj legendi s početka devetnaestog stoljeća; ufolozi će vas pak pokušati uvjeriti da je riječ o dokazu bliskog susreta treće vrste.

Pojam se prevodi kao “šuplji brod”, a prvi se put spominje u manuskriptu “Toen shōsetsu” (“Priče iz zečjeg vrta”) iz 1825. Autor mu je Kyokutei Bakin, čuveni romanopisac iz razdoblja Edo, a priča ide otpilike ovako: dana 22. veljače 1803. godine, ribari iz Harayadorija primijetili su neobično plovilo u blizini obale. Nije nalikovalo ničemu što su ranije vidjeli: bilo je okruglog oblika, tri i pol metra visoko te pet i pol metara široko. Gornji dio bio je izgrađen od crvenkastog materijala, najvjerojatnije sandalovine ili ružina drveta, dok se donji sastojao od bakrenih ploča. Imalo je brojne otvore, napravljene od prozirnog materijala, poput stakla ili kristala.

Gonjeni znatiželjom, ribari su tajanstveni brod dovukli do obale. Najhrabriji među njima odlučio je istražiti njegovu unutrašnjost. S mješavinom straha i udivljenja, promatrao je raskošne no vrlo egzotične dekoracije te natpise na njemu nepoznatom jeziku. A onda je, sklupčanu u kutu, ugledao krhku djevojku. Mogla je imati između osamnaest i dvadeset godina, no uvelike se razlikovala od svih cura koje je u životu vidio. U kosi, crvenoj poput hrđe, bile su upletene dugačke niti od neke vrste krzna. Koža joj je bila nježno ružičaste boje, a bila je odjevena u raskošnu opravu neobičnog kroja, izrađenu od nekoga svjetlucavog materijala.

Djevojka se obratila došljaku, no ovaj nije imao pojma što mu želi reći. Pozvao je kolege na brod, no nitko nije poznavao njen jezik, a činilo se da ni ona njih ne razumije. Unatoč toj barijeri, držala se ljubazno i pristupačno… Sve dok jedan ribar nije htio pogledati poveću kutiju koju je stezala u rukama. Njeno čudno no lijepo lice u tom je trenutku obasjala srdžba. Najstariji ribar, koji je slovio za iskusna i mudrog čovjeka, iznio je zanimljivu tezu: djevojka je princeza koju su uhvatili u preljubu i prognali, a u kutiji se nalazi glava njezina zlosretnog ljubavnika, kažnjenog zbog obljube kraljeve kćeri!

Nakon kraće rasprave, ribari su zaključili kako se nije mudro petljati u probleme stranih kraljevstava, te su nesretnicu ponovno porinuli na pučinu, prepustivši je njenoj sudbini.


U ponešto izmijenjenoj verziji, priča se spominje u još dva rukopisa: “Hyōryū kishū” (“Dnevnici brodolomaca”) iz 1835. i “Ume-no-chiri” (“Prah marelice”) iz 1844. Prvi je djelo nepoznatog autora, a drugi potpisuje Nagahashi Matajirō. Opisi došljakinje razlikuju se u stanovitm detaljima, kao i oni broda, no izvještaji o kutiji više-manje su identični. U sve tri priče, mogu se prepoznati obrade japanske legende iz sedmog stoljeća, o ribaru koji spašava zagonetnu brodolomkinju.

Zaljubljenici u male zelene smatraju da se ne radi o pukom folkloru, već o svjedočanstvima o susretima s izvanzemaljskim letjelicama. Prema njima, djevojka je posjetiteljica iz druge galaksije, a njen leteći brod se, zbog tehničkog kvara, srušio u more. Kutija koju je ova ljubomorno stiskala po toj teoriji jest neka vrsta važne izvanzemaljske tehnologije. U prilog svojoj tezi, ističu crteže priložene Bakinovom rukopisu – uistinu podsjećaju na izvanzemaljske letjelice kakve viđamo u holivudskim filmovima, zar ne?

Piše: Lucija Kapural

Komentari