Na području Mezopotamije, najbogatije obradive zemlje Azije, nanizalo se mnoštvo različitih kultura. Istodobno postojanje i međusobno smjenjivanje sumerskog, akadskog, babilonskog, asirskog, perzijskog, rimskog i na kraju – u srednjem vijeku – turskog gospodstva stvorilo je društveni mozaik iznimne šarolikosti.
Sumerani su se ondje skrasili prije otprilike šest tisuća godina. Ne zna se točno odakle je ovaj narod došao, no dobro je poznato kako je iščezao s povijesne pozornice. Impresivnu kulturu temeljili su na gradovima-državama poput Uruka, Ura, Kiša, Nipura i Lagaša, a vladari tih država međusobno su se često sukobljavali, nastojeći pokoriti čitavu zemlju. Te borbe, u kombinaciji s nedostatkom političkog jedinstva, dovele su do pada Sumera.
Zemlju bez prirodnih granica sve su više ugrožavali došljaci, Semiti iz Arapske pustinje. U plodnoj, vodom bogatoj dolini, pustinjski nomadi gledali su, naime, obećanu zemlju. Prve seobe Semita u Mezopotamiju počele su već oko 3000. godine prije Krista, da bi semitski časnik Sargon, opremivši vojsku najmodernijim oružjem, u 24. stoljeću krenuo u osvajanje sumerskih državica. Jedna za drugom, dolazile su u ruke neprijatelja, a konačni pad Sumera zbio se 2340. godine prije Krista, kad je Sargon porazio kralja Uruka, najmoćnije države Sumerana. Sjeverno od Sumera, dao si je sagraditi novu prijestolnicu, Akad, s monumentalnom palačom i hramovima posvećenim svojoj zaštitnici, božici Ištar. Prema tom gradu, Semiti su se prozvali Akađanima.
Njegovim daljnjim osvajanjima stvoreno je Akadsko carstvo, dotad najveća državna tvorevina na Bliskom istoku. Prostiralo se od Perzijskog zaljeva na jugu do planinskog lanca Taurus na sjeveru, te od Zagrosa na istoku do Sredozemnog mora na zapadu. Tradicionalno, smatra se prvim carstvom u ljudskoj povijesti, budući da se radilo o multietničkoj tvorevini, s centraliziranom upravom nad velikim teritorijem. Postupno, akadski jezik istiskivao je sumerski, no najstarije pismo, klinopis, preuzeto je od Sumerana. Od književnih djela na akadskome najznačajniji je ep “Gilgameš”, pronađen u Ašurbanipalovoj knjižnici u Ninivi.
Nakon razdoblja vladavine Sargonovih nasljednika, slijedi prilično nagla propast, označena vlašću Gutejaca, a potom, na prelasku iz trćeg u drugo tisućljeće prije Krista, babilonskim gospodstvom. No, što je zapravo dovelo do pada moćna Akadskog carstva? O tome postoji nekoliko teorija, no ona najprihvaćenija kao krivca izdvaja – klimatske promjene! Znanstvenici spekuliraju da su iste dovele do suše te, posljedično, nestašice hrane i zaliha vode te sveopće propasti.
Piše: Lucija Kapural
