Uspjeh u sjeni tragedije: Priča o “Crvenoj jabuci”

Jedan su od najpopularnijih glazbenih sastava na ovim prostorima. Dugih trideset pet godina pjevaju o ljubavi, a na taktove njihovih hitova “Dirlija”, “S tvojih usana”, “Bježi kišo s prozora”, “Uzmi me kad hoćeš ti”, “Sviđa mi se ova stvar”, “Ima nešto od srca do srca”, “Zovu nas ulice”, “To mi radi”, “Volio bih da si tu” i “Nekako s proljeća” nježno su se stiskale generacije tinejdžera na plesnjacima. Priča o “Crvenoj jabuci” počinje u svibnju 1985. godine u Sarajevu, kad su dvojica talentiranih mladića, gitarist Zlatko Arslanagić “Zlaja” i pjevač Dražen Ričl “Para”, poznati kao dio glazbene scene tzv. neoprimitivaca i sudionici tv emisije “Top lista nadrealista”, odlučili osnovati novi bend. Pridružili su im se klavijaturist Dražen Žerić “Žera”, bubnjar Darko Jelčić i basist Aljoša Buha, a kako su Zlajini uzori “The Beatles” svojedobno imali diskografsku kuću “Apple”, riječ “jabuka” je bila logičan dio naziva grupe. Uz “Bijelo Dugme” i “Plavi orkestar”, nedostajalo je samo “crveno” kako bi sarajevska pop rock trobojnica bila kompletirana!

Njihov diskografski prvijenac, nazvan jednostavno “Crvena jabuka”, postigao je senzacionalan uspjeh: gotovo sve pjesme bile su hitovi, a o kontroverznoj naslovnici, na kojoj se našla gola ženska guza s nacrtanom crvenom jabukom, dugo se pričalo. Na krilima novostečene slave, grupa se zaputila na prvu jugoslavensku turneju. Gdje god su svirali, publika – napose ženski dio – dočekivala ih je histeričnom vriskom, a svake večeri morali su nekoliko puta izlaziti na bis. I kad se činilo da im ništa ne može stati na put, dogodila se tragedija.

Toga kobnog 18. rujna 1986. godine, u Mostaru je bilo neuobičajeno toplo. Temperaturu u gradu dodatno je podizao dugo najavljivani koncert “Crvene jabuke”: na rukometnom stadionu “Kantarevac” okupilo se gotovo dvije tisuće mladih, koji su s nestrpljenjem očekivali početak svirke. Po ustaljenom pravilu, svima je bilo jasno da koncert neće početi u zakazano vrijeme, u 20 sati no, nakon sat vremena iščekivanja, publika se počela nervozno vrpoljiti. A onda, organizator izlazi na scenu te drhtavim glasom obavještava okupljene o teškoj prometnoj nesreći koju su doživjeli njihovi idoli. Dvoranom je zavladao zaprepašteni muk, da bi se potom začuli prvi jecaji.

Detalji nesreće uistinu su šokantni. Spremajući se za put iz Sarajeva u Mostar, članovi grupe i pripadnici tehničke podrške dogovorili su se da krenu s tri automobila. U prvome vozilu, “Fići” kojim je upravljao Zlatan Arslanagić, bili su dobro raspoloženi Dražen Ričl i Aljoša Buha. Odmah iza njih, u “Golfu”, vozili su se su ostali članovi benda, a na začelju kolone, u “Zastavi 1500”, sjedili su predstavnici “Atlasa”, zeničke agencije koja je organizirala turneju. Negdje na polovini puta, u oštrom zavoju opasne ceste kod Jablanice, vozač “Fiće” izgubio je kontrolu nad vozilom, koje je skrenulo na lijevu stranu ceste. Sudar s kamionom vršačke registracije bio je neizbježan.

Nekoliko minuta poslije nesreće, istim putem su prošla druga dva vozila ekipe. Obišli su veću grupu ljudi okupljenih oko smrskanog automobila. Kako su žurili na koncert, nisu imali vremena osvrtati se na gužvu. Premda su se čudili kako im je trojka u “Fići” toliko uspjela “pobjeći”, nisu ni pomislili da su osobe koje su nastradale na cesti bili upravo njihovi najdraži prijatelji i kolege. Kad su stigli do stadiona u Mostaru, očekivali su da će ih Para, Zlaja i Aljoša ondje dočekati, no njih nije bilo. Pala im je napamet pomisao da su se njihovi prijatelji negdje zadržali kako bi se odmorili ili da im je pukla guma. Žerić se raspitivao za njih u hotelu “Ruža”, pomislivši da su zabunom otišli ondje, ali je dobio negativan odgovor. Tek tada, sjetio se nesreće kod Jablanice. Dhtavom rukom, okrenuo je broj policijske stanice u Mostaru. Odgovor koji je dobio potvrdio je najcrnje slutnje. Aljoša Buha ostao je mrtav na licu mjesta, a Zlatko Arslanagić i Dražen Ričl borili su se za život na kirurškom odjelu Medicinskog centra u Mostaru.

Pred bolnicom su se već okupile stotine mladih, nudeći krv ozlijeđenim glazbenicima. Arslanagić se tijekom narednih dana oporavio, no za Ričla, koji je zadobio teške povrede glave, bilo je prekasno. Nije doživio ni dvadeset četvrti rođendan. Nakon oporavka od šoka, grupa je nastavila s uspješnim djelovanjem, a promijenila je nekoliko postava. Frontmen Žera, međutim, kaže da uspomene na onu kobnu večer bole i danas, nakon više od tri desetljeća.

Piše: Lucija Kapural

Komentari