Dana 6. studenog 1860. godine, Abraham Lincoln (1809. – 1865.) postao je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, kao prvi republikanac na toj dužnosti. Dobio je većinu glasova u sjevernim državama, no izbor istaknutoga protivnika ropstva za glavu države bio je jedan od povoda za pobunu robovlasničkoga Juga. Do ožujka 1861., kad je preuzeo predsjedničku dužnost, već je sedam južnih država napustilo Uniju i stvorilo zasebnu konfederaciju s Jeffersonom Davisom na čelu, ali je Lincoln odbio priznati legalnost odcjepljenja. Napadom Južnjaka na Fort Sumter u travnju te godine, počeo je Američki građanski rat. Lincoln, kojeg je u atentatu ubio John Wilkes Booth, u zapamćen je zbog oslobađanja robova, pobjede u Građanskom ratu, jačanja savezne vlade i moderniziranja gospodarstva, a uz to je jedini američki predsjednik koji je imao vlastiti patent. Ukratko, “Pošteni Abe”, kako mu tepaju, jedna je od najvećih ličnosti američke povijesti. Ne čudi što se na portret tog velikana odvažio upravo jedan od najvećih američkih redatelja, Steven Spielberg. Kako su Amerikanci vrlo osjetljivi na krive ili, nedajbože, negativne prikaze očeva domovine, trebalo mu je dugo vremena da “izglanca” svaki detalj. Preciznije, dvanaest godina, tijekom kojih je pretrpio niz produkcijskih problema i dva omanja živčana sloma. Isplatilo se: “Lincoln”, film iz 2012. godine koji govori o posljednja četiri mjeseca života šesnaestoga američkog predsjednika, zaradio je gotovo 280 milijuna dolara na kino-blagajnama, a kritičari su ga jednoglasno proglasili remek-djelom.
Ma koliko Spielbergova režija i scenarij Tonyja Kushnera bili sjajni, razlog ovog trijumfa u prvom redu leži u čovjeku koji je portretirao naslovni lik, Danielu Day-Lewisu. Ekscentrični umjetnik zasluženo je nagrađen Oscarom, ušavši u povijest kao prvi čovjek koji je triput osvojio tu prestižnu nagradu u kategoriji najbolje muške uloge. Day-Lewis nije samo glumio Lincolna – on je postao Lincoln! “Predsjednik je stradao od ruke jednoga glumca, pa mislim kako je prikladno da ga drugi glumac vrati u život!”, ispričao je on.
Uistinu, vratio ga je u život, pa makar samo na celoluidu. Pripremao se godinu dana: frapantnu sličnost s pokojnim predsjednikom postigao je izučavanjem njegovih fotografija i maltretiranjem šminkera i frizera (“Jeste li ćoravi? Želim više bora pod očima, više bora! Ni kosa ne valja, počnite ispočetka!”), a “skinuo” je i njegov neobičan način govora. Naime, zapisi iz Lincolnovog vremena svjedoče da je predsjednik imao autoritativan ali ponešto visok i nazalan glas, što nije uspio dočarati nijedan glumac koji ga je ranije portretirao – većina ih je zvučala poput TV evangelista koji nagovještavaju još jedan smak svijeta. Nadalje, pročitao je više od stotinu knjiga o Lincolnovom životu, obišao sve povijesne lokacije, a na setu je inzistirao da ga kolege oslovljavaju s “gospodine predsjedniče” i kad bi se kamere pogasile. “Bio sam snažno privučen u Lincolnovu orbitu. Nikad ranije nisam osjetio toliku ljubav prema čovjeku kojeg nisam upoznao, kojeg nisam ni mogao upoznati”, prisjeća se. “Bilo je to gotovo transcendentalno iskustvo, formirala se neka eterična spona koja je probila granice vremena. Lincolna su pretvorili u mit gotovo do razine dehumanizacije; ja sam mu pokušao vratiti ljudsko lice!”.
Piše: Lucija Kapural
