Urođena sposobnost za genocid: Čovjek, kuga ovog planeta

Idealist će u čovjeku gledati krunu stvaranja – odnosno evolucije, ako je riječ o znanstveno potkovanom idealistu. Cinik bi ga pak mogao nazvati kugom ovog planeta, najopasnijim stvorenjem koje je ikad postojalo. Paleontolozi za pravo daju – ciniku. Evo o čemu je riječ!

Prije 300.000 godina, Zemljom je hodalo devet ljudskih vrsta. Europskim hladnim stepama prolazili su neandertalci. Denisovci su nastanjivali Aziju, Homo erectus Indoneziju, a Homo rhodesiensis središnju Afriku. Bilo je mjesta i za niže ljudske vrste, s manjim mozgovima, poput Homo naledija u Južnoj Africi, Homo luzonensisa na Filipinima, metar visokog Homo floresiensisa u Indoneziji te zagonetnih ljudi iz Crvenojelenje špilje u Kini. Prije 10.000 godina, svi su oni nestali. Što im se dogodilo? Ako pitate paleotologa Nicka Longricha, dogodili smo im se – mi!

Nestanak ljudskih vrsta, naime, nije koincidirao ni sa kakvim prirodnim katastrofama, poput udara asteroida ili erupcije vilkana, nego sa širenjem Homo sapiensa. “Mi smo uistinu opasna vrsta. Do izumiranja smo izlovili vunene mamute i drevne ljenivce; zbog poljoprivrede smo uništili brojne ravnice i šume, a čak smo uspjeli izmijeniti klimu na Zemlji. Najopasniji smo, međutim, sami za sebe, jer se stalno natječemo za resurse, pa je naša povijest puna ratova. Zaključak da je rani Homo sapiens bio sklon nasilju, baš poput nas, ne čini se stoga ni najmanje pretjeranom: naša vrsta ima urođenu sposobnost za genocid”, objašnjava Longrich.

Povjesničari su rane lovce i sakupljače često opisivali kao plemenite divljake, tvrdeći da nasilje ne potencira naša priroda već naša kultura. No, terenske studije pokazuju drugačiju priču. “U primitivnim kulturama, nasilje je bilo konstanta. Tragovi DNK-a izumrlih vrsta ljudi u ostacima Homo sapiensa svjedoče da smo se povezali s tim vrstama, da bi one nestale tek nakon što su nas upoznale””. Zašto bi naši preci s lica Zemlje zbrisali svoje rođake? Longrich tvrdi da odgovor leži u porastu stanovništva. Budući da smo postali dobri lovci, nismo imali predatore. Bez predatora koji kontroliraju naš broj, došlo je do porasta populacije i sve veće potrebe za daljnjim resursima. Naši davni preci vjerojatno nisu planirano izbrisali druge ljudske vrste, nego su, malo po malo, osvajali teritorije koji su im bili potrebni.

Piše: Lucija Kapural


Komentari