Živimo u vremenu velikih promjena, među kojima najviše zabrinjavaju one vezane uz fenomen globalnog zagrijavanja. Niti jedan od meteoroloških modela nije više u stanju predvidjeti u kojem će se vremenskom roku dogoditi promjene, a pokazalo se da sve dosadašnje sheme ne “drže vodu” i da su promjene znatno brže od očekivanih. Već sada došlo je do znatno višeg porasta temperature zraka od očekivane, ledenjaci se tope velikom brzinom, a istovremeno dolazi do dizanja razine mora. Intenzitet i jačina promjena su sasvim izvan naše kontrole, što će imati nesagledive posljedice na svakodnevicu. Pokazatelji takvih promjena jesu i brojni uragani poput ovoga o kojem ćemo danas pisati.
Jedan od najrazornijih uragana
Uragane obilježavaju jaki vjetrovi i velike količine kiše. Pojednostavljeno opisano nastaju tako što topla voda iz mora isparava i diže se u zrak, a na njezino mjesto dolazi hladna voda, pri čemu sudar hladnog i toplog je “okidač” u stvaranju uragana koji se razlikuju po svojoj snazi. Na području Atlantika oni su najčešći u kasnim ljetnim mjesecima kada su oceani topli. Upravo u to vrijeme dogodio se jedan od najrazornijih uragana u povijesti SAD-a, naime krajem kolovoza 2005. uragan je pogodio južnu obalu Sjedinjenih Država.
Putanja uragana
Dana 23. kolovoza 2005. godine počeo se formirati uragan koji će dobiti ime Katrina, na području oko Bahama. Prvi udar na kopno zbio se na teritoriju oko Miamija na Floridi, gdje je uragan imao jačinu prve kategorije, prema Safir-Simpson ljestvici, što znači da je imao brzinu od oko 120 do 150 km/h. Na tom je području došlo je do većih poplava u kojima je stradalo desetak osoba. Uragan je potom svoje putovanje nastavio u smjeru Meksičkog zaljeva gdje je došlo do jačanja na razinu četiri, što je ekvivalent za vjetrove od oko 210-250 km/h. Kasnije se pretvaranje u uragan pete kategorije zbilo na području država Louisiane i Mississippija, a taj je broj na spomenutoj skali značio vjetrove jače od 250 km/h. Uragan je pogodio i druge južne države poput Alabame, Tennesseeja, Georgije i nekih drugih. Ukupno je poginulo nešto manje od 2000 ljudi, no broj nestalih je bio nešto veći od 700 osoba.
Poplavljeni New Orleans
Sam je uragan imao velik utjecaj na okoliš. Uništio je velik dio obale američkog zaljeva pri čemu su najviše stradala područje Louisiane i New Orleansa. Problem kod New Orleansa je što je smješten na nižoj razini od morske, kao i činjenica da su brane, koje su počeli graditi Francuzi još u 17. st., a koje su kasnije pretvorene u složen sustav brana u 60-im godinama prošlog stoljeća, bile loše održavane. Upravo je pucanje brana i izlijevanje silnih količina vode odgovorno za najveći broj smrti tijekom ovog uragana. Vlasti su sporo reagirale pa je evakuacija New Orleansa trajala čak pet dana. U gradu je došlo do nestašice hrane, a s njom i do provale nasilja. Na društvenim medijima poznate osobe su kritizirale predsjednika Georgea W. Busha i njegovoj administraciji, pri čemu su naglasile da vlada ne vodi računa o afroameričkoj populaciji, koja je najviše stradala u ovim poplavama.
Klimatske migracije
Uragan je utjecao na živote 15 milijuna ljudi na različite načine. Doveo je do prvih klimatskih migracija u kojima je 400 000 ljudi napustilo svoje domove i više se nikada nije vratilo na to područje. Ujedno je došlo do gospodarske krize povezane s činjenicom da je stotine tisuća ljudi ostalo bez posla, domova i najnužnijih stvari za život. Između ostalog, da stvari budu gore došlo je do onečišćenja okoliša jer su se izlila čak 44 naftna postrojenja. Smatra se da je ovo bio najskuplji uragan u povijesti, čija je šteta iznosila približno 150 milijardi dolara. Više od 70 zemalja pomoglo je novčanim i drugim donacijama SAD-e.
Broj uragana će desetorostruko porasti
Posljedice uragana se još osjećaju. Žrtve uragana su najvećim dijelom Afroamerikanci s niskim primanjima. Grad New Orleans je sada rasno raznoliki, i u njemu je znatno više latinoameričkih i azijskih stanovnika negoli Afroamerikanaca. Znanstvenici predviđaju da će situacija zbog globalnog zatopljenja postajati sve gora. Zbog porasta razine mora i sveopćeg zagrijavanja uragana će biti sve više. Razvoj znanosti i tehnologije omogućava da se donekle predvidi putanja uragana, no ne i da se smanji broj njihovih pojavljivanja. Smatra se da će se broj uragana s podizanjem temperature od dva stupnja udeseterostručiti. Svijet zaobilazi goruću tematiku, no sigurno je da će nastavak istom putanjom dosvesti do kolapsa svijeta i života kojega poznajemo.
Piše: Sonja Kirchhoffer
