Upute za pseću padobransku vojsku: Skoči, doskoči i jedi!

Ilustracija

Čovjeku je pas definitivno najbolji prijatelj, no s druge strane tog odnosa ta konstatacija nije, barem ne uvijek, istinita. O psećoj odanosti i vrlo neobičnom načinu sudjelovanja u bitci za Normandiju, možete više pročitati u članku koji slijedi.

Kako novačiti pse?

Zrakoplovne snage su, kao i drugi redovi vojske, koristile životinje u svojim vojnim akcijama tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata. U sklopu toga psi su bili standardno obučavani za detekciju mina, čuvanje i ophodnju, no tijekom 1944. obučavani su i za iskakanje iz zrakoplova. Kako bi se skupio dovoljan broj pasa trebalo je osmisliti dobru taktiku. Tako je u tu svrhu britanski ratni ured iskoristio lošu gospodarsku situaciju i osjećaj domoljublja pa je apelirao na vlasnike pasa da svoje ljubimce “posude” vojsci, s obećanjem da će im ih vratiti pse na kraju službe. Velik broj ljudi je u tome vidio zgodnu mogućnost da se riješe jednih ili više gladnih usta pa je uskoro skupljena prava mala pseća vojska. Potom je oformljena posebna padobranska jedinica označena brojem 13. Među psima ove jedinice bili su psi imenovani idućim imenima: Bing, Brian, Flash, Monty, Ranee i Bob. To su bili uglavnom njemački ovčari i mužjaci, osim Ranee, koja je bila jedina ženka među obučenim psima.

Zašto baš njemački ovčari?

E sada može se postaviti pitanje zašto baš njemački ovčari? Prema relativno nedavnom istraživanju oni se najčešće koriste u vojne svrhe zbog svojih brojnih naprednih odlika koje su iskombinirane u ovoj pasmini, a to je: oštar njuh, izdržljivost, brzina, snaga, hrabrost, inteligencija kao i prilagodljivost raznim klimatskim uvjetima.


Selekcija i obuka

Kada su skupljeni psi trebalo je napraviti selekciju i nakon toga krenuti s obukom. U svrhu navikavanja na buku pas bi bio primjerice višesatno izložen buci transportnog zrakoplova. Nakon što bi bio gotov jedan dio obuke krenulo se s novim treningom. Tako su obučavani za pronalaženje mina i uopće upoznavanje mirisa eksploziva, lociranje neprijateljske vojske, kao i pripremu za nepredviđene situacije poput onoga, kada se nađu pod rafalnom paljbom. Najzahtjevnija obuka bila je vezana uz iskakanje s padobranom. Kako bi se psima “olakšalo” skakanje iz zrakoplova držali su ih gladnima puna dva dana. Njihov trener Ken Bailey je napisao da je za svoj prvi skok s njemačkom ovčarkom Ranee nosio komad mesa težak 2 kg, sve to kako bi je nagovorio da skoči. Trening skakanja se bazirao na jednostavnim principima: skoči, doskoči i jedi. Sa svakim novim skokom psi su počeli sa sve većim zadovoljstvom skakati jer je primijenjen princip učenja, koji se zasnivao na pavlovljevom refleksu. Psi su u toj obuci povezali skok s nagradom, koja bi nakon učinjenog uslijedila. Naravno da psi nisu bili presretni, kao što većina nas ne bi bili oduševljena takvim avanturizmom, pa su najčešće trebali pomoć u nagovaranju ili bi jednostavno bili izbačeni van iz zrakoplova.

Brian koji je postao Bing

Dana 6. lipnja 1944. tri britanska zrakoplova, sa 20 ljudi i psom u svakom, krenula su u misiju s psima padobrancima. Pas koji se, među spomenutom ekipom, najviše istaknuo bio je mješanac njemačkog i škotskog ovčara, star dvije godine koji se zvao Brian, i koji je bio u vlasništvu Betty Fench. Njegova je obuka u trajanju od dva mjeseca prošla kako treba, no tijekom tog prvog skoka nad Normandijom započela je protuzračna vatra i pas se ukočio od straha pa je doslovno morao biti izbačen iz zrakoplova. On, za razliku od Ranee koja je izvrsno doskočila, nije ima tako lagano slijetanje već je s padobranom završio na drvetu na kojem je morao ostati nekoliko sati dok njegova jedinica nije došla po njega. No, nakon toga Bing je bio na svom terenu. Unatoč lošem početku Bing je imao sreću i vratio se kući, no to nije bio slučaj s preostala druga dva psa koja su krenula u ovu misiju. Ranee je nakon nekoliko vremena nestala, dok je Monty teško ranjen. Ova dva psa su nakon toga zamijenjeni njemačkim ovčarima koji su “zarobljeni”, a pokazali su se vrlo prilagodljivim u zamijeni strana u ratu.

Prilagodljivost i visoka efikasnost

Psi su se pokazali izuzetno efikasnim posebno za lociranje mina. Oni bi uzbuđeno njuškali tragajući za eksplozivnim napravama, a kada bi osjetili miris eksploziva zadovoljno bi sjeli i pogledom fiksirali svog nadređenog s “mješavinom samozadovoljstva i očekivanja” jer su čekali svoju zarađenu poslasticu. Pomagali su i u ophodnjama njuškajući neprijateljske položaje, čime su spasili brojne živote.

Bing u novoj misiji

Bing je ponovno skakao na neprijateljski teritorij u ožujku 1945., u sklopu posljednje velike savezničke zračno-desantne operacije Varsity u kojoj je sudjelovalo više od 16 000 padobranaca i nekoliko tisuća zrakoplova. Cilj je te akcije bio osigurati savezničko uporište u zapadnoj Njemačkoj na području Rajne. Kao i u Danu D, Bing se pokazao višestruko korisnim i u ovoj akciji. Po povratku nakon uobičajene karantene, koja i danas vrijedi za pseću populaciju, vratio se u Britaniji svojoj vlasnici Betty. Dvije godine kasnije Bing je nagrađen Dickinovom medaljom koja je istoznačnica Viktorijinom križu, što je najviše vojno odlikovanje Ujedinjenog Kraljevstva.

Što je bilo poslije?

Bing je ponovno postao Brian, i živio je sa svojom vlasnicom sve do 1955., kada je napustio ovaj svijet u trinaestoj godini života. Pokopan je na životinjskom groblju, a nakon njegove smrti napravljene su dvije vjerne replike njegova tijela, jedna koja se čuva u padobranskoj pukovniji, a druga u Muzeju zračno-desantnih snaga Duxford u Cambridgeu.

Psi su uz svoj glavni posao imali i ulogu ublažavanja stresa vojnika te su bili maskote svojih jedinica. Tijekom rata u Afganistanu, specijalne zračne vojne snage koristile su pse kao prokušanu i efikasnu taktiku. Najčešće je i dalje riječ o njemačkim ovčarima uz dodatak i nekh drugih pasmina sličnih karakteristika. No, došlo je do bitne promijene u iskakanju iz zrakoplova pa oni najčešće skaču zajedno s ljudima s kojima su privezani za prsa. Njihovo sudjelovanje u ovakvim zahtjevnim misijiama pokazatelj je psećih vrlina koje su “otvorile vrata” njihovom daljnjem korištenju u vojnim misijama, ali su dobili i širu primjenu i u civilnoj službi, primjerice rade u zračnim lukama gdje su posebno istrenirani za traženje droge i sličnih ilegalnih stvari.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari