Upoznajte penisolikog crva, monstruma koji je sijao strah i trepet u prapovijesnim oceanima!

Prijap, bog plodnosti iz grčke mitologije, prikazivan je kao bradati čovjek s gigantskim falosom. Upravo ovaj “obdareni” besmrtnik dao je ime rodu Priapulida, morskim životinjama koje neodoljivo podsjećaju na muško spolovilo.

Poznati i kao valjčari odnosno penisoliki crvi, ovi beskralježnjaci obitavaju na muljevitu morskom dnu, na dubinama do devedeset metara. Njihova tijela su cjevastog oblika, dugačka između dva milimetra i četrdeset centimetara, a završavaju siturenim rilom. Premda su oku neugodni, današnji penisoliki crvi nisu naočito opasni… Oni prapovijesni bili su, međutim, posve druga priča!

U kambriju, pojavili su se preci većine životinjskih vrsta, pa tako i valjčara. Golemi, proždrljivi i brzi, bili su glavni grabežljivci kambrijskih mora: stvorenje koje su naumili proždrijeti nije imalo velike šanse za preživljavanje. Premda zastrašujući, ni oni nisu bili bez straha. Kako bi zaštitili svoje mekane trbuhe, uvlačili su se u prazne školjke morskih puževa, baš kao što to čine današnji rakovi samci. “Ovo je dokaz da su drevni valjčari živjeli kao ‘skvoteri’ mnogo prije rakova”, ispričao je Martin Smith, paleontolog sa Sveučilišta u Durhamu.

Njegov tim nedavno je, na lokalitetu Guanshan u Kini, otkrio četiri fosila penisolikih crva, stara otprilike 525 milijuna godina – svaki od njih “krio” se u “tuđoj kući”. Fascinantno, njihovo mekano tkivo bilo je poprilično dobro očuvano, što se, kod ovako starih fosila, vrlo rijetko događa. “Začuđujuće je da se ovako kompleksna prilagodba pojavila nedugo nakon tzv. kambrijske eksplozije, nagle pojave višestaničnih organizama u tom razdoblju paleozoika”, dodaje Smith. “U opasnom svijetu ranih oceana, čak su i zastrašujuća stvorenja poput valjčara morala postati ‘kreativna’ kako bi preživjela”.


Piše: Lucija Kapural

Komentari