Upoznajte Avu, lijepu ženu iz Škotske!

Znamo, naslov vjerojatno nalikuje oglasima za upoznavanje, ali nije. Iako pretpostavljamo da većina zainteresiranih za druženje sa ženama ne bi imala ništa protiv upoznavanja s njom, ovdje ćemo predstaviti Avu samo prema facijalnoj rekonstrukciji zahvaljujući kojoj je gomila kostiju dobila svoj oblik. Na ovdje priloženoj fotografiji je prvotna rekonstrukcija njezina lica, koja je napravljena prije DNA analize, ali nakon što je provedena analiza genetskog koda njezin se izgled malo promijenio. Riječ je o doista kozmetičkim promjenama koje se ne tiču oblika i samog izgleda njezina lica već prvenstveno boje očiju i kose. Nakon nje je dobila novi vizualni identitet kojega možete vidjeti na idućoj stranici Pressreader.

Nije bila ni crvenokosa ni plavooka

U grobu usječenom u stijeni, u blizini neobične megalitičke konstrukcije, na području Caithnessa u Škotskoj, pronađene su kosti žene s lubanjom i zubima. Ovaj je nalaz nađen još krajem osamdesetih godina 20. st. Njezin je kostur nazvan Ava skraćeno od naziva spomenute kamene formacije (Achavanich). U pitanju je mlada žena stara otprilike između 18 i 25 godine. Da je riječ o mladoj ženi jasno je prema stanju njezinih zuba. Forenzični umjetnik Hew Morrison je napravio rekonstrukciju njezina lica samo na osnovu anatomije lubanje, a zahvaljujući kojoj se pred nama pojavila lijepa crvenokosa žena plavih očiju. Prilikom analize ovaj je umjetnik surađivao sa stručnjakinjom iz područja forenzične antropologije, kako bi nadopunio nedostajuće dijelove lica poput mandibule. Kosti lica su se morale nebrojeno mnogo puta fotografirati iz raznih uglova. Boja očiju i kose je definirana na osnovu uobičajene boje kose i očiju tamošnje populacije, no kasnija je DNA analiza pokazala da je imala ravnu crnu kosu te smeđe oči. Uz to pokazalo se da je po puti bila više mediteranski tip, što znači da je imala nešto tamniju boju kože od one predočene na prethodnoj rekonstrukciji. Hew Morrison, forenzični umjetnik kaže da nije morao revidirati njezine crte i oblik lica, no je boju njezinih očiju i kose. Glede njezine mršavosti odnosno debljine umjetnik se rukovodio dobivenim statističkim podacima koji su raspoloživi za žensku populaciji tog područja.

Ava je stigla s europskog kontinenta


DNA analiza je pokazala da je podnosila laktozu, što znači da je pripadala skupinama koje su se bavile stočarstvom. Pretpostavlja se da su njezini preci nekoliko desetljeća ranije došli na tlo Velike Britanije s europskog kontinenta. Njezina genetska struktura je to potvrdila jer je imala malo toga zajedničkog s genima neolitičkih lokalnih zajednica nađenih na području Škotske. Iako je Ava živjela u blizini mora, hranila se isključivo hranom na bazi govedine i slatkovodnih riba, što je možda posljedice činjenice da je njezina obitelj pripadala došljacima. Svi Avini ostaci zajedno s drugim nalazima čuvaju se u muzeju i umjetničkoj galeriji Caithness Horizons u gradu Thursu. Smatra se da je bila pripadnica kulture nazvane “Kultura zvonolikih vrčeva” (Bell Beaker Culture). Ta je kultura obuhvaćala više europskih skupina bakrenog i ranog bronačnog doba te je dobila naziv po upotrebi keramičkih vrčeva, karakterističnih zvonolikih oblika. Vrčevi su se izrađivali u raznim veličinama i ukrasima. Ova se kultura na otočnom području Britanije pomiješala s lokalnim kulturama. Smatra se da je upravo ova kultura donijela sa sobom obradu bronce na tlo Britanije.

Zašto je pokopana u lijepoj grobnici?

Arheolozi postavljaju pitanje zašto je Ava ukopana u tako lijepu grobnicu jer je većina ukopa iz tog vremena sasvim drugačija. Vidljivo je da je u njezin grob uloženo više truda i vremena. Moguće je da je Ava bolovala od duge bolesti, zbog čega je obitelj mogla imati vremena za izgradnju složenije grobnice. U njezinom ukopu je nađena kravlja kost uz vrč za piće koji je prisutan u većini ukopa ove kulture.

Upravo je ova rekonstrukcija oživjela masu bezobličnih kostiju, zahvaljujući kojoj je pred nama “oživjela” žena stara preko četiri tisuće godina, a koja bi i svojom vizualnim identitetom i u današnjem društvu plijenila pozornost.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari