Kakvu sablasnu tajnu krije groblje Chauchilla? Zašto je japanska babica Miyuki Ishikawa ubijala one najnezaštićenije, bebe iz sirotinjskih obitelji? Koji se vladar bestijalno iživljavao nad truplom vlastite supruge? Za vas smo odabrali pregršt zagonetnih i jezivih činjenica iz svjetske povijesti!
1. Tzv. “umorstvo u zaključanoj sobi” čest je motiv u kriminalističkim romanima. Jedan takav misteriozni zločin odigrao se 9. ožujka 1929. godine u New Yorku. Toga prohladna proljetnog dana, muškarac po imenu Isidor Fink ušao je u svoj stan na Petoj aveniji. Nekoliko minuta kasnije, sudjedi su začuli vriskove iz njegovih odaja, kao i zvukove udaraca (ne i ispaljenih metaka, što će kasnije biti važno). Prestrašeni, pozvali su policiju. Ovi nisu uspijevali ući u stan – ulazna vrata bila su zaključana, a prozori zakucani daskama. Jedan redarstvenik je, ugledavši sitna, mršavog dječaka iz susjedstva koji je znatiželjno promatrao prizor, došao na lukavu ideju. Melenog je nagovorio da se provuče kroz nadvratnik te im otključa vrata iznutra. Ovaj je uspješno izvršio misiju. Ušavši u dnevni boravak, policajci su otkrili Finkovo truplo. Nesretni muškarac ležao je na podu, s tri prostrijelne rane u tijelu. Oružje zločina nikada nije pronađeno, kao ni bilo kakvi otisci prstiju, a snage zakona do danas nisu uspjele shvatiti kako je nepoznati počinitelj uspio ući i izići iz žrtvina stana. Niti jedna dragocjenost, uključujući Finkov pun novčanik, nije odnesena iz stana, tako da je i motiv zločina ostao obavijen velom tajne.
2. Miyuki Ishikawa (1897. – 1987.), primalja iz Kunitomija, zapamćena je kao jedna od najubojitijih žena u japanskoj povijesti. Četrdesetih godina, u vrijeme okupacije Japana, ubijala je djecu iz siromašnih gradskih obitelji, za što joj je njen posao služio kao sjajna krinka. U svojoj poremećenoj logici, vjerovala je kako njihovim roditeljima radi uslugu, budući da će imati usta manje za hraniti. Uhićena je 1948. godine i optužena za ubojstvo čak 103 djece. Računa se da je Oni-Sanba (“Demonska babica”), kako su je zvali u domovini, u stvarnosti života lišila preko dvije stotine mališana.
3. Da Herod Veliki nije bio duša od čovjeka, poznato je iz biblijskih priča: prema Evanđelju po Mateju, judejski kralj izvršio je pokolj Nevine dječice u Betlehemu u doba Kristova rođenja. Okrutan je bio i prema povijesnoj predaji. Kako bi učvrstio svoju vlast, pogubio je mnoge političke protivnike, pa i članove vlastite obitelji – primjerice, ženu Mariamnu i sinove. Mariamnina sudbina bila je osobito strašna. Herod ju je, bez stvarnih dokaza, optužio za preljub i dao smaknuti. Njeno tijelo čuvao je u medu te ga svako toliko iz njega vadio, kako bi se na njemu sadistički iživljavao.
4. Pogrebna povorka kineskog generala Yi Chuna putovala je od Pekinga do Kashgar Sinklanga, prevalivši razdaljinu od gotovo četiri tisuće kilometara. Pogreb je trajao točno godinu dana: od 1. lipnja 1912. do 1. lipnja 1913.
5. Groblje Chauchilla, smješteno tridesetak kilometara od peruanskog grada Nazce, jedan je od najsablasnijih arheoloških lokaliteta na našem planetu. Ondje su, naime, kao na kakvoj izložbi iz noćne more, poredani mumificirani ljudski ostaci iz perioda od 2. do 9. stoljeća. Zbog suhe pustinjske klime, mumije su ostale izvrsno očuvane nakon svih tih stoljeća – mnoge od njih čak imaju kosu i kožu!
6. Slučajevi masovne histerije obilno su dokumentirani kroz povijest, no onaj koji se odigrao u petnaestom stoljeću u Njemačkoj, u jednom samostanu, uistinu je jeziv i začudan. Ničim izazvane, časne sestre počele su gristi jedna drugu. Ako je vjerovati zapisima, mahnito ponašanje se, poput šumskog požara, počelo širiti od samostana do samostana, zahvativši u konačnici čitavu zemlju.
7. Malagaši, pleme s Madagaskara, od davnina njeguje uistinu osebujan i morbidan pogrebni običaj. U ritualu koji lokalci nazivaju famadihana (“prevrtanje kostiju”), otkopavaju posmrtne ostatke bližnjih te s njima paradiraju po ulicama. Prije nego što ih vrate u grob, s kosturima obavezno zaplešu!
Piše: Lucija Kapural
