Richard Ramirez (1960. – 2013.) bio je ostvarena noćna mora, bauk koji je ulazio kroz prozore usred noći kako bi opljačkao, silovao i ubio. Za vrijeme njegova krvavog pohoda, od lipnja 1984. do kolovoza 1985. godine, Los Angeles je bio u panici: ljudi su se osjećali nesigurno u svojim domovima.
Policija je dugo tapkala u mraku, a zbog krvavih pentagrama pronađenih na mjestima zločina dio javnosti vjerovao je da počinitelj uopće nije čovjek, nego demonsko biće. “Noćni vrebač”, kako su mu mediji tepali, napokon je priveden pravdi, ali je za najmanje četrnaestero ljudi već bilo prekasno. Među njegovim žrtvama trebala se naći i djevojka po imenu Whitney Bennett. Zahvaljujući lukavosti, hrabrosti i mrvici sreće, preživjela je kako bi ispričala jezivu priču o susretu sa Zlom.
Vrela 4. srpnja 1985. godine, nakon što je uživala u roštilju i vatrometu povodom Dana nezavisnosti, studentica Whitney Bennett otišla je na spavanje sat vremena prije ponoći. U njezinu podstanarskom sobičku bilo je neizdrživo sparno, pa je ustala i otvorila prozor prije nego što se ponovno opružila u krevetu. Ta greška donijet će joj noć iz pakla i život pun noćnih mora.
Iz sna ju je, sjeća se, prenulo škripanje podnih dasaka. Kad je otvorila oči, iznad njena kreveta se, obasjan mjesečinom, nadvijao stranac u crnoj odjeći, s luđačkim osmijehom na usnama i metalnom polugom u ruci. “Još u polusnu, pokušala sam se uspraviti, a onda me udario tim predmetom u glavu. Bol je bila stravična, činilo mi se da svaki moj atom vrišti. Udarci su nastavili pljuštati, a premda sam stavila ruke ispred lica, bila sam uvjerena da će me pretvoriti u krvavu kašu”, ispričala je.
Unatoč agoniji, Whitneyin mozak radio je nevjerojatnom brzinom. Shvatila je kako ima samo jednu priliku da preživi noć: odlučila se praviti mrtva. Začudo, strategija je urodila plodom. Nakon što je pokupio djevojčin novčanik i nakit, okrutni monstrum zauvijek je otišao iz njezina života. Nažalost, noćnoj mori tu nije bio kraj.
“Godinama sam se bojala zaspati bez upaljenog svjetla, a lice tog čudovišta redovito mi se javljalo u snovima. Postala sam nepovjerljiva prema ljudima, a bez suzavca se nisam usuđivala izići niti do trgovine, čak ni dugo nakon što je moj napadač uhićen. A onda sam shvatila da tako više ne ide. ‘Ili ćeš provesti život posjećujući psihijatre i osvrćući se na cesti, ili ćeš doista živjeti’, rekla sam samoj sebi. Opredijelila sam se za drugu varijantu. Nisam njegova žrtva nego ona koja je preživjela”, prisjeća se hrabra žena.
U lipnju 2013. godine, čovjek koji joj je priuštio godine straha umro je od raka u zatvorskoj bolnici, nikad ne dočekavši izvršenje smrtne kazne.
Piše: Lucija Kapural
