Ulje, smola i prstohvat šećera: “Recept” za pravljenje mumija

Fotografija: Pixabay

Arheolozi su dugo vjerovali da su drevni Egipćani balzamirali mrtvace tek od razdoblja vladavine faraona. Novija istraživanja pokazala su, međutim, da su mumije stvarali puno ranije, i to na mnogo širem geografskom području nego što se dosad mislilo.

“Nakon detaljnog proučavanja jedne egipatske mumije, provedenog kemijskom analizom, genetskim istraživanjem, radiokarbonskim datiranjem i mikroskopskom analizom lanenih povoja, možemo potvrditi kako je tijelo muškarca mlađe životne dobi mumificirano oko 3600. godine prije Krista”, ispričala je Jana Jones, egiptologinja sa Sveučilišta Macquarie u Sydneyu. “Drugim riječima, naša mumija, očuvana zakapanjem u vrući pijesak, barem je tisućljeće i pol starija od najstarijih mumija koje smo ranije podvrgnuli forenzičnoj analizi. Ovo otkriće obogaćuje dosadašnje ograničeno znanje prapovijesnog razdoblja i pionirskih postupaka mumificiranja”.

Proces balzamiranja analiziranog trupla, dodala je znanstvenica, uključivao je kombinaciju hladna biljnog ulja, zagrijane smole crnogoričnog drveća, aromatična biljnog ekstrakta i šećera. Recept je sadržavao i antibakterijska sredstva, korištena u sličnim omjerima kao što se to radilo na vrhuncu egipatskog mumificiranja, 2.500 godina kasnije.

Zašto su Egipćani balzamirali mrtve? Vjerovali su kako će doći smak svijeta, odnosno trenutak u kojem će sve duše krenuti prema carstvu mrtvih Duatu. Za to putovanje bilo je važno sačuvati dušu ali i tijelo, a potonje se činilo mumificiranjem. Zanimljivo je da je srce moralo ostati u tijelu, kako bi ga pokojnik predao na vagu pred božanskim sudom, koji odlučuje radi li se o pravedniku dostojnom vječnog života ili pak o gadu spremnom za vječne muke. Nakon mumificiranja, tijelo se polagalo u sarkofag, u koji bi se ubacivala i hrana, kako bi pokojnik mogao prezalogajiti na putu do carstva mrtvih.

Piše: Lucija Kapural


Komentari