U prvoj polovici 20. stoljeća počela je nezaustavljiva trka u naoružanju. Razvoj tenkova u Prvom svjetskom ratu zahtijevao je prikladan odgovor u vidu protutenkovskog naoružanja. Nakon što je došlo do razvoja protuoklopnog oružja, razvoj tenkova, a onda i antitenkovskog naoružanja postao je međusobno ovisan i tražio je nova inovativna riješenja koja su poticala daljnji razvoj u naoružavanju.
Granata s magnetima
Među protutenkovskim oružjima danas ćemo se pozabaviti njemačkim protutenkovskim granatama nazvanim Hafthohlladung koje je koristila pješadija. Ova se protutenkovska granata počela upotrebljavati 1942. godine, a imala je oblik stošca te je težila oko 3 kilograma. Za tenk se pričvršćivala s tri jaka magneta na dnu. Najvažnije je u cijeloj priči da je imala veliku probojnu moć koja je mogla probiti oklop od 140 mm, pa je mogla uništiti apsolutno svaki tenk bez obzira na mjesto na koje je bila postavljena. Tijekom Drugog svjetskog rata proizvedeno je nešto više od pola milijuna ovih granata.
Ukoliko ste uspjeli postaviti granatu, tenku nije bilo spasa
Dakako postojao je i jedan problemčić u njihovoj primjeni jer da biste granatu upotrijebili morali ste ju ručno staviti na tenk. Dakle, morali ste doći do tenka što nije bio nimalo lagan poduhvat. Ukoliko ste u tome uspjeli tenk je bio osuđen na propast. Vojnici koji su dobili zadaću da postavljaju ove granate na tenkove u pravilu nisu dugo živjeli i mnogi se nisu nikada ni uspjeli približiti tenku.
Dosjetljivi načini stavljanja granata
Tijekom vremena razvile su se dosjetljive tehnike postavljanja ovih granata na trbuh tenka tako što bi se vojnici skrivali u jarcima preko kojih su prelazili tenkovi. No i ovdje ste morali biti prilično hrabri jer su tenkovi uvijek bili praćeni neprijateljskim trupama zbog čega nije bilo nemoguće za očekivati da, iako ste možda digli tenk u zrak, da je i vama “odzvonilo”.
Piše: Sonja Kirchhoffer
