Ubojstvo na Sveučilištu Vincennes: Tko je presudio ambicioznoj studentici novinarstva?

Fotografija: TV Shows Ace

Brook Baker bila je djevojka koja je znala što želi u životu. Bistra, ambiciozna i odlučna, devetnaestogodišnja studentica novinarstva na Sveučilištu Vincennes u Indiani nizala je same petice u indeksu, a uz to je pisala za fakultetske novine. Lijepa i stasita plavuša privlačila je požudne poglede kolega, no svaki pokušaj udvaranja srezala bi u korijenu, posvećena cilju iz djetinjstva: htjela je, naime, postati ugledna istraživačka novinarka. Njeni snovi naprasno su prekinuti 7. rujna 1997. godine.

Toga dana, u večernjim satima, brat ju je odlučio posjetiti u njezinu unajmljenom stančiću u blizini kampusa, budući da mu nije odgovarala na pozive. Mladić se iznenadio shvativši da su ulazna vrata odškrinuta, budući da ih je oprezna Brooke uvijek zaključavala, no pravi šok doživio je tek kad je ušao u spavaću sobu. Ondje, opružena na krevetu u neprirodnom položaju, naga i oblivena krvlju, ležala je njegova obožavana sestra.

Čim su istražitelji stigli na poprište zločina, bilo im je jasno da je nesretna djevojka izbodena na smrt, a obdukcija je kasnije pokazala da je prethodno bila silovana. Nije bilo znakova nasilnog ulaska u stan, što je upućivalo na zaključak da je poznavala svoga napadača. Detektivi su primijetili jedan neobičan detalj: iz pipe na kadi tekla je voda.

Kako je istraga napredovala, iskristalizirale su se tri teorije o Brookeinom kraju. Prva je imala veze s njenim ambicijama. Detektivi su, naime, otkrili da je radila na članku o nizu seksualnih napada na kampusu, za koje su se sumnjičili članovi jednoga tamošnjeg bratstva. Intervjuirala je žrtve te imenovala osumnjičenike, zbog čega je dobila niz anonimnih prijetnji. Majka joj je savjetovala da ode na policiju, no hrabra djevojka smatrala je da može sama izići na kraj s progoniteljima. “Ne brini, mama, takvi ljudi su kukavice… Vjeruj mi, više se boje oni mene nego ja njih”, riječi su kojima je umirila roditeljicu.

Prema drugoj teoriji, lijepoj djevojci presudio je njen stanodavac, umirovljeni policajac. Brooke se, naime, požalila prijateljicama da joj je ovaj krupni muškarac u nekoliko navrata upao u stan nenajavljen, otvorivši vrata vlastitim ključem. Jednom je to učinio dok je spavala: probudila se shvativši da joj je u lice uperena baterijska svjetiljka. Prestravljena, ispustila je prodoran vrisak, nakon čega se uljez počeo ispričavati, ponudivši glupavo objašnjenje da je došao potražiti prsten koji mu je tijekom ranijeg posjeta ispao.


Postojala je još jedna uvjerljiva teorija. Samo nekoliko dana prije smrti, Brooke je dala oglas u sveučilišnim novinama, u kojem je pisalo da traži cimera. Moguće je da je tu priliku iskoristio kakav seksualni predator, pretvarajući se da želi s njom podijeliti smještaj i troškove.

Postojao je, međutim, golemi problem sa svim tim teorijama – niti za jednu nisu postojali fizički dokazi. DNK počinitelja – njegova sperma te komadići kože pronađeni pod žrtvinim noktima – uspoređen je s genetskim materijalom sumnjivaca, uključujući sve članove spomenutog bratstva. Niti jedan uzorak nije se podudarao. Bez daljnjih tragova, istraga je vrlo brzo zašla u slijepu ulicu.

Dosje Brook Baker ležao je u kutiji s hladnim slučajevima sve do 5. srpnja 1999. godine. Toga dana, istražujući nestanak Erike Norman, brucošice sa Sveučilišta Vincennes, detektivi su odlučili pretražiti njenu unajmljenu sobu. Tamne smeđe mrlje, pronađene na krevetu, svjedočile su da joj se dogodilo nešto strašno. Premda tijelo nije pronađeno, količina krvi sugerirala je kako su šanse da je još živa vrlo malene. Osim okrvavljenih plahti, još jedno je povezivalo poprište s onim na kojem je pronađeno tijelo Brook Baker – voda iz slavine u kupaonici tekla je u debelom mlazu, umalo prelivši razinu vode preko ruba kade. Detektivima nije trebalo dugo da zbroje dva i dva. Bilo im je jasno da imaju posla sa serijskim ubojicom. Ovaj put, imali su više sreće.

Erikina prijateljica ispričala im je da je, zadnji dan kad ju je vidjela, nesretna djevojka imala zakazan spoj s mladićem po imenu Brian Jones. Istražujući njegove kontakte, detektivi su otkrili nešto uistinu zanimljivo: dotični je bio cimer mladića koji je hodao s Brook Baker! Imenjak pokojnog osnivača grupe “The Rolling Stones” priveden je u policijsku stanicu. Isprva je nijekao bilo kakvu vezu s dvjema ubijenim djevojkama no, u trenutku kad su od njega zatražili uzorak DNK, shvatio je da je igra završena. Priznao je ubojstva Brooke Baker i Erike Norman te zatražio nagodbu: istražiteljima će otkriti gdje je zakopao tijelo potonje pod uvjetom da smrtna kazna ne bude jedna od opcija za njega. Pristali su. Dana 14. prosinca 2000. godine, Brian Jones osuđen je na doživotnu robiju bez mogućnosti pomilovanja.

Piše: Lucija Kapural

Komentari