Ubojiti Casanova: Stravični zločini Paula Knowlesa

Paul Knowles (1946. – 1974.) bio je netipičan serijski ubojica. Njegove žrtve bile su žene i muškarci, djeca i starci, bogataši i lutalice. Onaj tko je imao nesreću stati mu na put mogao je biti upucan, zadavljen, izboden ili zatučen. Zločini su katkad bili motivirani novčanim razlozima, katkad željom za seksom, a katkad željom da samome sebi dokaže kako ljudski zakoni za njega ne vrijede. Iznimno zgodan, šarmantan i inteligentan, ljude je osvajao na prvi pogled: da se iza njegovih modrih očiju krije tama, saznali bi tek nakon što je bilo prekasno. Godine 1974., u razdoblju od samo nekoliko mjeseci, na onaj svijet je otpremio najmanje – dvadesetero ljudi!

Problematično ponašanje pokazivao je još kao dječak. Krasti je počeo s osam godina, ne toliko zbog koristi koliko zbog uvjerenja da je njemu, kao superiornom pojedincu, sve dopušteno. Često je bio nasilan prema vršnjacima, zbog čega je veći dio djetinjstva proveo po popravnim domovima. U zatvoru je prvi put završio kao 19-godišnjak, nakon što je pištoljem prijetio prometniku koji ga je zaustavio zbog prekoračenja brzine. U narednih devet godina, njegov kriminalni dosje obogaćen je bezbrojnim fizičkim nasrtajima, krivotvorenjem čekova i oružanom pljačkom. Nakon što je odslužio kaznu za potonji zločin, prvi put je ubio.

Glumeći trgovačkog putnika, ušao je u dom Alice Curtis, umirovljenice iz Jacksonvillea u Floridi. Nesretnu ženu zavezao je za stolicu i selotejpom joj začepio usta, a nakon što je ukrao novac i zlato, odvezao se u njenom automobilu. U velikim mukama, 65-godišnjakinja je izdahnula od gušenja. Kad je vijest o zločinu došla u novine, Knowles je znao da se mora što prije riješiti automobila. Dok ga je odvozio prema šumi, ugledao je sestre Lillian i Mylette Anderson. Jedanaestogidišnjakinja i sedmogodišnjakinja, koje su ga znale iz susjedstva, napravile su kobnu grešku ljubazno mu mahnuvši. Bojeći se da ga ne povežu s automobilom koji se spremao napustiti, pozvao ih je na “panoramsku vožnju”. Njihova tijela bit će pronađena dva dana kasnije, u močvari. Obje su bile zadavljene.

Sljedeća žrtva bila je udovica Marjorie Howie. Provalio je u njen dom, zadavio je parom najlonki i opljačkao. Na povratku s mjesta zločina, zaustavio je neku autostopisticu, silovao je i zadavio golim rukama. Neko vrijeme je putovao od države do države, da bi se zaustavio u Musellu u Georgiji. Mlada Sue Pierce imala je nesreću da se zatekne na krivome mjestu u krivo vrijeme. Učinila mu se privlačnom, pa ju je odlučio slijediti do kuće. Kad se spustio mrak, kroz oluk se popeo u ženin dom, a potom je zgrabio na spavanju. Po svoj bi je prilici bio silovao da ga nije prekinuo Suein trogodišnji sinčić. Knowles je nožem prerezao telefonsku žicu, a potom je omotao oko vrata nesretnice. Zanijemio od šoka, mališan je promatrao kako neznanac ubija njegovu obožavanu majku.


Sljedeće umorstvo dogodilo se u Ohiju. Tridesetdvogodišnji računovođa William Bates te je srijede, neuobičajeno, odlučio nakon posla skoknuti u bar. Za šankom mu se pridružio naočiti, duhoviti muškarac. Pripiti i dobro raspoloženi, novopečeni znanci zajedno su napustili lokal. Batesovo tijelo, nago i s više ubodnih rana, bit će pronađeno u plitkom grobu u šumi. Ovaj put, međutim, Knowles nije bio oprezan. Ostavio je otiske na mjestu zločina, pa je policija otkrila njegov identitet. U trenutku kad je za njim izdana tjeralica, on je već odavno bio napustio državu. Putujući diljem Amerike, za sobom je ostavljao krvav trag, ubijajući na sve okrutnije načine. Koristoljublje i silovanje više nisu bili jedini motivi njegovih zločina: čini se da je počeo ubijati iz puke zabave.

Pripadnici sedme sile sa serijskim ubojicama obično komuniciraju kad su ovi sigurno zaključani iza rešetaka. Britanska novinarka Sandy Fawkes imala je ponešto drugačije iskustvo. Konwlesa je upoznala u baru u Atlanti, i smjesta se oduševila njegovom naočitom pojavom, smislom za humor i elegancijom. Nije, dakako, mogla ni slutiti da je skupocjeno talijansko odijelo koje je nosio pripadalo jednoj od njegovih žrtava, poslovnom čovjeku na čijem je tijelu ostavio ravno dvadeset sedam ubodnih rana. Te noći završili su u krevetu, a ugodno druženje nastavili su tijekom naredna dva tjedna. Kad su se rastali, Knowles joj je rekao da će uskoro biti ubijen i pitao je hoće li tada napisati knjigu o njemu. Fawkes se samo nasmiješila, vjerujući kako se ovaj samo šali. Nekoliko dana kasnije, na naslovnici novina ugledala je policijsku fotografiju svoga ljubavnika, koji je uhićen zbog posljednjeg u nizu od najmanje dvadeset umorstava!

Nekoliko dana nakon uhićenja, policajci su vozili Knowlesa na mjesto na kojem je, prema vlastitom priznanju, zakopao dvije žrtve, oca i kćer. Ubojica je iskoristio trenutak njihove nepažnje: pomoću spajalice je uspio skinuti lisičine i zgrabiti pištolj vozača, šerifa Earla Leeja. Srećom, agent FBI-ja Ron Angel brzinom munje je izvadio vlastito oružje iz korica i ustrijelio Knowlesa. O svome jedinstvenom iskustvu dijeljenja kreveta sa serijskim ubojicom, Sandy Fawkes napisala je knjigu. Baš kao što je Knowles predvidio.

Piše: Lucija Kapural

Komentari