U talijanskim Alpama pronađeni otisci stari 250 milijuna godina

Premda su dinosauri stekli status “zvijezda” paleontoloških studija, valja znati da nije riječ o prvim gmazovima na našem planetu. Tijekom ranog trijasa, pojavile su se brojne nove vrste, poput zubatih cinodonta, čiji su plijen bila krda sporih biljojeda. U većine ranih gmazova noge su bile položene postrance prema vani, pod određenim kutem u odnosu na strane njihova tijela, slično današnjim gušterima. Rane gmazove zamijenili su arhosauri, goleme životinje s nogama uvučenim ispod trupa, a tek koncem trijasa pojavili su se prvi pravi dinosauri. Obitelj arhosaura, koja obuhvaća redove manjih gmazova Thecodontia i Pseudosuchia, pretke dinosaura, pterosaure i krokodile, nedavno je obogaćena novim članom. Na području Gardette, lokaliteta u talijanskim Alpama otprije poznatog po prapovijesnim ostacima, znanstvenici su, naime, otkrili otiske stopala ranije nepoznate vrste arhosaura. Iz njih su zaključili da je Isochirotherium gardettensis, kako je davno izumrli gmaz nazvan, bio golema životinja. “Otisci su sačuvani kao prirodni kalupi, na vrhu četiri centimetara debelog sloja finog pješčenjaka. Plitki su, duboki tek oko dva centimetra, budući da su, djelovanjem atmosferilija, dobrim dijelom sastrugani”, objašnjava voditelj istraživanja Marco Romano, paleontolog sa Sveučilišta Sapienza u Rimu. “Tvore dvije odvojene skupine: prva se proteže dužinom od dva metra, na donjem dijelu pješčenjaka, a ona iznad nje dužinom od čak dva i pol metra”. Životinje kojima pripadaju, po svoj prilici mesožderni predatori, otiske su ostavile prije otprilije 250 mlijuna godina, netom nakon masovnog pomora u razdoblju trijasa. “Riječ je o važnom otkriću – ono pokazuje da su bar neki od predstavnika ove obitelji gmazova preživjeli veliko izumiranje te se uspjeli prilagoditi ekstremno visokim temperaturama na kopnu drevne Pangeje”, ispričao je znanstvenik, dodajući kako se nada da će njegovi kolege u okolici pronaći još sličnih tragova arhosaura, a možda i dijelove njihovih kostura.

Piše: Lucija Kapural


Komentari