U Staljinovom krevetu: Ekaterina Svanidze

Vjerojatno se nikada niste upitali kakav je bio Staljinov ljubavni život? Ali treba uzeti u obzir da Staljin nije uvijek izgledao onako kako je zapamćen na vrhuncu svoje političke moći, već da je bio svojevremeno mlad i šarmantan. Uglavnom slovio je za velikog zavodnika, imao je puno žena u svom životu, a ovdje ćemo obraditi prvu ženu koju je, čini se, najviše volio od svih, ili je možda sam sebe uvjerio, kako je vrijeme prolazilo, da je ova kratka ljubav bila baš ona prava.

Prvi brak

Žene su ga obožavale, kao i uostalom on njih. Prva nama poznata žena u koju se strastveno zaljubio bila je lijepa i mlada Gruzijka, Ekaterina Svanidze. Ona ga je upoznala  preko svog brata Aleksandra s kojim je Staljin studirao na Teološkom fakultetu u Tbilisiju, u glavnom gradu Gruzije. Staljin je kasnije prekinuo studij i posvetio se revolucionarnim aktivnostima, odnosno postao je gorljivi pristaša boljševika, koje je predvodio Vladimir Iljič Lenjin. Kao član Ruske socijaldemokratske radničke partije brzo se uključio u  razne ilegalne aktivnost, kako bi se financirala stranka boljševika. Dvadeset i četverogodišnji Staljin se odlučio po prvi puta vjenčati sa šesnaestogodišnjom gruzijskom djevojkom, koja je bila solidno obrazovana i aktivno se interesirala za revolucionarni pokret. S obzirom na njezinu mladost, koja prema ondašnjim propisima nije bila prepreka za sklapanje braka, došlo je do crkvenog vjenčanja na inzistiranje njezine obitelji, a na što je Staljin pristao iako je bio ateist. Vjenčali su se 1906. godine.

Rođenje Staljinovog najstarijeg sina


Iste godine Ekaterina je rodila Jakova. Staljin se samo nekoliko mjeseci nakon djetetovog rođenja umiješao u  pljačku banke u Tbilisiju, nakon čega su morali pobjeći. Odlaze u glavni grad Azerbajdžanu, Baku, kako bi Josif izbjegao uhićenje. Vrlo brzo se Ekaterina razboljela pa je Staljin vraća u Tbilisi u nadi da će joj se stanje popravi. Čini se da je putem “zaradila” i tifus te je umrla samo tri tjedna kasnije. Neki smatraju da joj je zapravo presudila tuberkuloza, a ne tifus. Misa zadušnica održana je u istoj crkvi, u kojoj se i vjenčala nedugo prije toga.

Josif ostavlja Jakova

Majčina smrt i očev  odlazak dogodili su se kada je Jakov imao samo osam mjeseci. Staljin je bio toliko šokiran njezinom smrću da joj, je navodno, skočio u grob. Pripisuju mu se i iduće riječi: “Ovo je stvorenje omekšalo moje kameno srce. Umrla je, i s njom su umrli moji posljednji topli osjećaji prema čovječanstvu.” Citirane riječi nas podsjećaju na izmišljene govore velikana, koji im se stavljaju u usta da bi se vjerojatno prikazali kao bolji ljudi negoli su bili te se kroz to mogla “proizvesti” nekakva suosjećajnost prema njima. Nakon što je Josif napustio sina nije ga vidio, čini se, punih četrnaest godina. Godine 1921. ga Staljin odjednom zove u Moskvu. U njihovoj komunikaciji bilo je dosta problema jer Jakov nije govorio ruski, a čini se da su bili i različitog karaktera dok je s drugom Staljinovom djecom bio u dobrim odnosima. Otac ga uz to nije tretirao s poštovanjem, a smatra se da ga je previše podsjećao na bivšu ženu pa je iz tog razloga bio neljubazan prema njemu. Ostali članovi Ekaterinine obitelji su se preselili, također, u Moskvu.

Poznajući Staljinov buran privatni život ne možemo se oteti dojmu muškarca velikih strasti koji je usmjeravao svoju životnu energiju ponajviše u dva pravca, na politiku i žene.

Piše : Sonja Kirchhofffer

 

Komentari