Stolac agonije u najstrašnijem američkom zatvoru: Tko bi sjeo na njega, ostajao je bez udova!

Postoje brojna mjesta koja se danas smatraju ukletima, no neka među njima na ljestici ukletosti zauzimaju višu poziciju od drugih. Najvišu poziciju uvjerljivo drži Istočna zatvorska kaznionica u Philadelphiji. Mjesto je to na kojem se dogodio niz stravičnih zločina, a koje su zatvorenici počinili jedni nad drugima, ali i čuvari nad zatvorenicima. Zanima li Vas povijest zatvora u kojem je postojao, između ostalog i tzv. “stolac agonije”, pročitaje tekst koji smo danas pripremili za Vas!

Osnivač kolonije Pennsylvanie daleki predak slavne Meryl Streep

Od svog početka Pennsylvania se razlikovala od ostalih kolonija. Razlika je bila u tome što je koloniju u Pennsylvaniji osnovao kveker William Penn. Ovaj se vjerski pokret brzo iz Engleske proširio u Novi svijet. Osnivač kolonije William Penn donio je ovdje kvekerske vrijednosti, koje su se temeljile na širenju mira i naglašavanju važnosti savjesti, zbog čega se zatvorski sustav u Pennsylvaniji razlikovao od zatvorskih sustava u drugim dijelovima Amerike. Zahvaljujući Pennu tu se smrtna kazna primjenjivala samo na ubojice dok su ostali zatvorenici koji bi, u drugim zatvorima bili kažnjeni smrću, ovdje bili osuđeni na težak fizički rad i novčane kazne. Nakon njegove smrti 1718. konzervativni građani u zatvorski sustav ponovno uvode klasični sustav kažnjavanja. Zanimljivo je za spomenuti da je slavna glumica Meryl Streep daleki potomak ovog osnivača kolonije Pennsylvanije.

Nasilje i silovanja svakodnevica zatvora u 18. st.


Nakon Američkog rata za nezavisnost koji je trajao između 1775. – 1783. Amerika je postala zemlja prepuna mogućnosti za dosljenike iz Europe. Upravo nakon završetka rata za nezavisnost u Philadelphiji, u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji, raspravljalo se o reformi zakona o zatvorima. Uvjeti u tamošnjem zatvoru nazvanom Walnut Street bili su zastrašujući. U tom se zatvoru nije pravila razlika prema spolu, dobi zatvorenika i kategoriji počinjenog nedjela, što je rezultiralo svakodnevnim nasiljem. Napadi i silovanja bila su zatvorska svakodnevica. Čuvari nisu pazili na zatvorenike već su na njima zarađivali. Trgovali su alkoholom te su zatvorenicima znali prodati i do 20 litara alkohola dnevno. Ukoliko ste željeli bolju hranu i odjeću to ste, također, morali platiti na neki način. Nije bilo neobično da zatorenici umiru u zatvorskim ćelima od hladnoće ili gladi. Skupina zabrinutih građana odlučila je napraviti reformu takvog neučinkovitog sustava. Ta će reforma postati model koji će se primjenjivati ne samo u Pennsylvaniji već širom svijeta.

Radikalne promjene u zatvorskom sustavu dr. polovice 18. st

U drugoj polovici 18. stoljeća dr. Benjamin Rush bio je istaknuti liječnik iz Philadelphije, koji se školovao u Londonu te je odlučio otputovati u Europu gdje se družio sa znanstvenicima, filozofima i književnicima, s namjerom da s njima raspravlja o odnosu zločina i kazne. U SAD-e se vratio prepun radikalnih ideja koje je odlučio primijeniti ne samo u zatvoru u Walnut Streetu već i drugdje. Bio je uvjeren da je zločin moralan problem, zbog čega je odlučio zatvor pretvoriti u mjesto pokajanja, ali i rehabilitacije iz kojega će ljudi izlaziti bitno drugačiji negoli su u njega ušli. Prve se promjene primjenjuju u tadašnjem u zatvoru Walnut Streetu, gdje su zatvorenici počinju razdjeljivati prema spolu, dobi i vrsti počinjenog kaznenog djela. U zatvoru se otvaraju radionice za zatvorenike. Prema reformatoru Rushu zatvorenici su trebali biti izolirani jedni od drugih. Drugim riječima svaki je zatvorenik trebao imati svoju ćeliju i provoditi dane u samoći i radu, kako bi mogao razmisliti o počinjenim djelima i iz toga izvući određenu moralnu pouku. Danas je Walnut Street naziv jedne od najpoznatijih gradskih ulica u Philadelphiji, namijenjene shoppingu.

Novi zatvor i luksuz “veći” od onoga u Bijeloj kući

No zatvori su vrlo brzo postali prenapučeni. Problem je bio svakog zatvorenika izolirati od onoga drugog, kada nije bilo dovoljno ćelija. Zbog toga počinje izgradnja novog velikog zatvora, u nekadašnjem voćnjaku trešanja, na području izvan Philadephije 1822. Novu je zgradu projektirao britanski arhitekt Johan Haviland. Taj je objekt imao radijalan oblik, u sklopu kojega je imao čak sedam krila. Kaznionica je otvorena 1829., sedam godina prije negoli je zatvor do kraja izgrađen, što pokazuje koliko je velik bio priljev ljudi u pretrpane zatvore. Novi zatvor je bio tehnološko čudo, uz centralno grijanje imao je toaletnu vodu i tuš kabine u svakoj ćeliji. Kaznionica je imala luksuz pa su se suvremenici šalili da kažnjenici imaju veći luksuz od onoga kojeg je uživao tadašnji predsjednik Andrew Jackson u Bijeoj kući.

Život u potpunoj izolaciji i radu

Prvi zabilježeni zatvorenik u ovom novom zatvoru bio je Charles Williams, poljoprivrednik, koji je bio osuđen zbog krađe na dvije godine zatvora. U zatvor je ušao 23. listopada 1829. Zatvorenici su u to vrijeme u zatvor ulazili s kapuljčama, koje su imale višestruku funkciju. Ona je zatvoreniku osiguravala anonimnost i integraciju u društvu nakon izlaska iz zatvora, a uz to kažnjenik nije znao gdje je točno, što mu je otežavalo mogućnost planiranja eventualnog bijega. Kako su zatvorenici bili izolirani u zatvorskim ćelijama, njihova “komunikacija” s čuvarima se svodila na primanje hrane kroz otvor za izdavanje hrane. Zatvorenici su tako živjeli u potpunoj izolaciji. U ćeliji su imali Bibliju, a radili su prvenstveno poslove na izradi obuće i tkanja, što im je odnosilo glavninu vremena, a ujedno ih je ta zanimacija okupirala tako da nisu imali vremena za dosadu iz koje bi se mogla javiti dodatna nota problematičnog ponašanja.

Charles Dickens kritičan prema novom sustavu

Charles Dickens je nakon posjeta ovom zatvoru 1842. godine zabilježio iduće: “Uvjeren sam da oni koji su dizajnirali ovaj sustav…ne znaju što rade…držim da polagano i svakodnevno petljanje u misterije mozga može biti neizmjerno gore od bilo kojega mučenja tijela”. Nažalost, pokazalo se da je Dickensova kritika bila, barem dijelom, opravdana jer je zbog daljnjeg povećanja broja stanovnika u gradu, a time i počinjenih kaznenih djela, zatvor uskoro popunio svoje kapacitete. Upravo je zbog tih tehničkih razloga Istočna državna kaznionica odustala od sustava izolacije i pokore. Zatvorenici počinju dijeliti ćelije, raditi zajedno i baviti se sportom. Kako ni dijeljenje ćelija nije omogućilo smještaj novih zatvorenika ovom se objektu dodaju i dva nova krila 1877. godine.

Brutalno kažnjavanje

Sustav koji je prvotno predviđao primitak 300 zatvorenika, bio je već do 1920. pretrpan s 2000 zatvorenika. Izgrađeno je još dosta ćelija, ukljućujući i one u zemlji, bez prozora i vodovoda. Na kraju samoća je pretvorena u oblik kažnjavanja, koje se događalo u znatno nehumanijim uvjetima negoli je to bilo ranije. Odustalo se od samoće kao načina rehabilitacije, u kojem su zatvorenici imali vremena za razmišljanje i suočavanje sa svojim nedjelima. Tek od 1924. zavorenici su mogli zajedno jesti. Uvedene su i mjere brutalnog kažnjavanja. Spomenit ćemo samo neke od njih poput “stolca agonije” na kojem bi zatvorenici bili tako čvrsto vezani da im je cirkulacija bila u potpunosti prekinuta, što je za posljedicu imalo amputacije svezanih udova. Željezne “žvale” je sprava koja je podrazumijevala da su ruke zatvorenika bile vezane na leđima i povezane željeznim lancem s ustima tako da bi zbog svakog pokreta ruku jezik počeo krvariti . Postojala je i rupa, vlažna i podzemna ćelija u kojoj su boravili ljudi bez svijetlosti, ljudskog kontakta, vježbanja, toaleta, sa sasvim malo hrane i zraka.

Raspad sustava

Do šezdesetih godina ovaj se zatvor poznat kao Istočna državna kazinionica raspao. Država Pennsylvanija ga je službeno zatvorila 1971. Ovdje je u nešto manje od 150 godina prodefiliralo 75 000 zatvorenika, uključujući i Al Caponea. Nacionalnom znamenitošću je proglašen 1965. godine. Za turiste poklonike “crnog turizma” je otvoren 1994. Izvana zgrada nalikuje na gotički dvorac dok je unutrašnjost zamišljena da izgleda poput crkve. Namjera projektanta je da zatvor pruži osjećaj svetog mjesta koje pruža priliku za  pokajanje od čega se tijekom vremena odustalo.

Paranormalne pojave

Povijest ovog mjesta ispunjena je samoubojstvima, duševnim bolestima, ubojstvima, bolestima i mučenjima što lako stvara sliku mjesta po kojem lutaju napuštene duše. Možda najuvjerljivije priče o natprirodnim pojavama dolaze od čuvara i zatvorenika, koje se počinju bilježiti od od 40-ih godina 20. st. Jedan od najstrašnih priča kaže da je ovdje u 90-tim 20. st. dolazio Gary Johnson koji je održavao raspadajuće brave u zatvorskim blokovima. On kaže da ga je, kada je ušao u blok br. 4, uobuzela neka nevidljiva sila, koja ga je tako čvrsto obujmila da se nije mogao pomaknuti. Osjetio je pri tome užasnu negativnu energiju. Postoje brojni posjetitelji koji kažu da ovdje nisu doživjeli ništa neobično doli jezu od ambijenta razrušene zgrade koja je danas u zastrašujućem stanju, ali ima i onih koji tvrde da jesu. Pitanje je kome vjerovati, možda je najbolje da se uvjerite sami, i ukoliko Vas put nanese u Philadelphiju da nam javite svoje utiske s kojom fotografijom.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari