U lovu na skriveno blago japanskog generala “dugih prstiju”

Fotografija: YouTube

Ako je vjerovati lokalnom življu, višegodišnji lov na blago po filipinskim otocima uskoro bi mogao dovesti do velikih i opasnih odrona zemlje. O kakvom je blagu riječ? Valja znati da su se u ovoj priči povijesne činjenice na osebujan način ispreplele s lokalnim legendama.

Tijekom Drugoga svjetskog rata – a to je činjenični dio – japanska vojska, predvođena generalom Tomoyukijem Yamashitom, pljačkala je po Aziji kako bi skupila sredstva za financiranje rata. Yamashitini ljudi nisu bili izbirljivi: s jednakim žarom bi orobili banku ili pak kakvu imućniju obiteljsku kuću.

Kad su 1944. prevozili blago iz Singapura na Filipine, napali su ih Amerikanci. Dio vojske je pobjegao, a dio – tu dolazimo do legendarnog dijela – ostao je u ovoj otočnoj državi kako bi skrio ratni plijen. Vrijednost blaga, kruže priče, mogla bi iznositi stotine milijuna američkih dolara.

Antropolog Piers Kelly tvrdi da su priče o Yamashitinu zakopanom blagu upravo to, priče, te da lovci na zlatne poluge, dijamante i srebrne novčiće uzalud uništavaju filipinsku obalu. “Ti ljudi neumorni su koliko i neinformirani! Troše goleme količine novca i vremena kako bi pronašli nešto što po svoj prilici uopće ne postoji, a ni najmanje ih ne muči pitanje hoće li njihovo rovanje stvoriti klizišta zbog kojih će mnogi ljudi izgubiti domove. Uz to, uništavaju arheološka nalazišta, koja su zbiljsko blago ove zemlje”, bijesan je Kelly. “Da stvar bude apsurdnija, priče o blagu skrivenom na Filipinima postoje od davnina, kao dio lokalnog folklora, a nekome je valjda bilo zabavno povezati ih s japanskim generalom iz Drugoga svjetskog rata. I prve i druge su očita besmislica!”

Za pravo mu daje Ricardo Jose, profesor povijesti na Sveučilištu u Manili. “Japan je izgubio kontrolu nad morem 1943. godine, pa bi filipinski otoci bili iznimno nezgodno mjesto za skrivanje nekakvog blaga”, objašnjava stručnjak. Njihove riječi očito nisu pale na plodno tlo – lov na blago ne pokazuje znakove posustajanja.


Piše: Lucija Kapural

Komentari