U kakvoj su vezi latrine i spužva na štapu?

Znate li što su latrine? One su bile neizostavni dio rimskog svijeta, kao i uostalom što su dio današnje svakodnevice u kojoj, također, ne možemo bez njih, ali te prostorije poznajemo pod drugim imenom. U pitanju je prostorija koja je mogla biti i javna i privatna, baš kao i danas. Ovdje ćemo se pozabaviti više privatnim latrinama. Želite li saznati nešto više o ovim prostorima, pročitajte tekst koji slijedi.

Pišanje i sranje koje “vrijeđa” carsko dostojanstvo

Ovi su toaletni prostori bili najčešće smješteni u stražnjem dijelu doma, iako su se mogli nalaziti i drugdje, pa i na katu. Prema antičkom piscu Svetoniju car Tiberije uveo je kažnjavanje za one koji su u toalet ulazili s novčićem na kojem je bio prikazan lik Augusta jer se time tobože  vrijeđalo carsko dostojanstvo. Upravo to pokazuje da je pišanje i sranje imalo negativnu konotaciju u rimskom svijetu.

Nedostatak privatnosti! Gdje je tu problem?


Prema poznatim podacima u privatnim kućama latrine su bile male prostorije koje su se mogle prepoznati primjerice prema fiksnim nakošenim pločama, koje su omogućavale da se ostaci nužde lakše isperu. Latrine su često bile smještene u kuhinji ili u njezinoj blizini. Kada su bile u kuhinjama, obično su bile u sklopu niša. Danas pak se rijetko ovi prostori nalaze uz kuhinje, ima i takvih primjera koji svojom rijetkošću samo potvrđuju pravilo da to nije  uobičajeno. Njihovo povezivanje s drugim prostorijama upućuje da često nisu davale puno privatnosti, no s obzirom na rimske javne toalete, kao i kupališta nije to njih odviše smetalo.

Jame i danas u “modi”

Latrine su se mogle nalaziti i na drugim mjestima unutar kuća kao samostalne prostorije, a njihov se smještaj pri tome prilagođavao odvodnom sustavu ili su se u tu svrhu kopale jame o čijem se smještaju, također, moralo voditi računa jer ih je trebalo prazniti. Zbog toga su morale biti na takvom položaju da se mogu fizički isprazniti. Fekalije i urin koristili su se u poljoprivredi i hortikulturi te je upotreba jamskih toaleta imala višestruku korist. Prilikom kopanja jama vodilo se računa o širini i visina zbog dječjih potreba jer je uvijek postojala opasnost da dijete padne u jamu, a to baš nije bio zgodan način za umiranje. Jame su i danas najjeftiniji način zbrinjavanja tjelesnih izlučevina i njime se koristi veliki dio ljudske populacije. Godine 2013. na svijetu je evidentirano otprilike dva bilijuna korisnika jamskih toaleta.

Zanima li vas što su koristili umjesto toaletnog papira?

Prema pisanim izvorima spominju se spužve na štapu koje su se namakale u vodi. Naravno da bogati nisu koristili jeftinu spužvu već su svoje guze brisali s finom vunom te ju natapali s otopinom ružmarina i drugog bilja kako bi uklonili neugodne mirise. Najveći broj rimskog svijeta koristio je toalete i to ponajčešće javne, ali su u upotrebi bile i toaletne posude. Toaletne posude koriste i bogati i siromašni s tim da je sirotinja, naravno, imala manje skupocjene posude i neudobnije “za obavljenog ovog posla” te je morala sama izbaciti njezin sadržaj dok su bogati imali robove koji su to za njih činili, na jedan elegantniji i ugodniji način.

Toaleti kao pokazatelj društvene nejednakosti?

Nekadašnja koncepcija prostora u kojoj su toaleti bili u kuhinji ili uz nju, vrlo je vjerojatno posljedica i potrebe da se taj prostor utilitarno iskoristi za bacanje ostataka hrane, a ne samo za obavljanje nužde. U imućnoj rimskoj kući trebalo je očekivati veći broj takvih prostorija, pri čemu se toalet uz kuhinju vjerojatno koristio kada drugi prostori ovoga tipa nisu bili dostupni ili su pak njih upotrebljavale osobe koje su bile zadužene za kuhinjske poslove. Materijalna građa pokazuje da su na katovima, također, bile smještene latrine koje su se pozicionirale prema položaju odvoda, a u njihovoj se koncepciji vodila briga o tome da se ostatci nakon obavljanja nužde isperu na što lakši  način.

Kako smanjiti smrad?

Tamo gdje su postojale jame, robovi su bili zaduženi za njihovo čišćenje. Kako većina kuća nije imala dovod vode u toaletima, najčešće se pri ispiranju koristilo vjedro vode koje je moralo uvijek biti pri ruci, a to je ipak iziskivalo da ti prostori ne budu previše daleko od prostora gdje se držala voda. Toaletni su prostori mogli biti dekorirani, ali su češće bili ukrašeni javni negoli privatni toaleti, no, unatoč tomu, ni jedni ni drugi nisu imali ventilaciju, zbog čega je taj prostor bio zasićen mirisom amonijaka i drugih plinova koje ispušta ljudsko tijelo. Može se pretpostaviti da se u toaletima nastojao prikriti neugodan miris vezan za tjelesne izlučevine. Što su Rimljani činili kako bi „prigušili“ takve mirise, vrlo je upitno; moguće je da su kuke koje su nalažene u prostorima javnih toaleta služile za vješanje različitih mirisnih pripravaka koji su trebali prostor učiniti ugodnijim. Suvremeni svijet u tu svrhu rabi primjerice raspršivače za mirise, no sami mirisi nisu učinkoviti bez ugrađenoga ventilacijskog sustava.

Prosti grafiti

U prilog stajališta da su latrine najčešće koristili niži slojevi išli bi i u njima pronađeni grafiti, a na kojima su učestalo pribilježeni prostački natpisi u kojima se govorilo o obavljanju nužde, ženama, vinu. U jednoj od pompejanskoj kući nađen je idući grafit: “Sekund je tri puta ovdje srao”.

Zapravo i današnji toaleti, ali oni javni, su obogaćeni ovakvim prostim natpisima. Tako da antičke toaletne grafite možemo možda prije povezati sa, uvjetno rečeno, javnom upotrebom od strane robova, ali prije posjetitelja nižeg sloja. Kada sagledamo sve ove “blagodati” prošlog života nismo sigurni da li bi se željeli vratili u prošlost na područje Pompeja ili Herkulaneja i na jedan jedini dan.

Piše: Sonja Kirchhoffer

 

Komentari