Uoči ceremonijalne krunidbe novog kralja Ujedinjenog Kraljevstva i drugih zemalja Commonwealtha u proljeće 2023. godine – stolica za krunidbu se pomno uređivala. U pitanju je tron na kojem su krunjeni brojni engleski vladari. Kažu da je to najstariji komad namještaja u Ujedinjenom Kraljevstvu, a koji se koristi još uvijek u svom izvornom obliku. No, ovaj tron ima i svoje tajne. Malo je poznato da on ne dolazi u jednom komadu i da je u njega ugrađen kamen koji je svojevremeno ukraden Škotima. U pitanju je ono što Škoti nazivaju Kamen od Sconea ili Kamen sudbine. Budući da je kamen stariji od samog trona krenut ćemo od njegove priče.
Odakle je potekao ovaj kamen?
Postoji više legendi o tome kako je ovaj kamen završio u Sconeu, u samom srcu Škotske. Jedna od njih ga povezuje i s biblijskom pričom o praocu izraelskih plemena Jakovu. Prema njoj Jakov je u snu vidio ljestve po kojima se penju anđeli Božji dok je spavao na ovom kamenu kao jastuku. Zbilo se to u Betelu u Svetoj Zemlji. Prema ostatku priče jedan od Jakovljevih sinova odnio je kamen u Egipat, a poslije je on preko Sicilije i Španjolske stigao do Škotske. No geološka analiza, koja je provedena u kasnim 90-im godinama prošlog stoljeća, je jednom za svagda ustvrdila da je riječ o crvenom pješčenjaku koji nije došao iz nekog drugog kraja svijeta već je iz samog Sconea. Ovaj se kamen koristio u crkvi opatije Scone za krunjenje škotskih vladara. Tu je ujedno bila i prijestolnica kralja, no ne u klasičnom smislu stalne kraljevske rezidencije jer vladar nije bio vezan samo za jedno mjesto.
Kako su Englezi ukrali kamen?
Ovaj će kamen biti predmetom kasnijeg spora između Engleske i Škotske. Korijeni spora sežu duboko u srednji vijek. Krajem 13. stoljeća ovdje je, prije otimačine kamena, kao zadnji škotski kralj krunjen John de Balliol. Zbilo se to 1292., a samo četiri godine kasnije engleski kralj Edward (Eduard), je porazio Škote u bitci kod Dunbara. Tematika ovog Prvog škotskog rata za nezavisnost ovjekovječena je u filmu “Hrabro srce”.
Nakon engleske pobjede, Edward I. je zaplijenio Kamen od Sconea i dao ga prenijeti u Westminstersku opatiju. Potom je naredio da se izradi tron koji bi sadržavao škotski kamen kao svoje sjedište. Sa stajališta Škota to je moralo biti prilično ponižavajuće. Dio povjesničara smatra da je Edwardov pljačkaški pohod trajao i nekoliko mjeseci prije nego je stigao do Sconea i da su Škoti imali dovoljno vremena skriti pravi kamen i podmetnuti mu umjesto njega lažni.
Tron koji je trebao biti izliven u bronci
Ovaj tron koji se smatra jednim od najdragocjenijih i najpoznatijih komada namještaja, nije uopće trebao biti izrađen od drveta već izliven u bronci. Kako se kasnije ispostavilo takva bi brončana stolica bila preteška, pa je odlučeno da se prijestolje ipak izradi od hrastovine koja je bogato oslikana pticama, biljkama i sličnim dok je na naslonu naslikan lik samog kralja. Slike je oslikao kraljevski slikar Walter Durham. Na poleđini naslona i na bokovima trona izrezbareni su arhitektonski motivi.
U osnovi bio je to zlatom obojen tron koji u početku nije ima drvenu sjedalicu već se direktno sjedilo na kamenu. Tron je izravno i nimalo sofisticirano pokazivao dominaciju Engleza nad Škotima. Ova je stolica prozvana “Stolicom svetog Edwarda”, a izrađena je kao dio liturgijskog namještaja te je stajala u blizini glavnog oltara. Zanimljivo je da literarni i likovni izvori nisu usuglašeni po pitanju vremena početka krunjenja na ovom tronu. Prema pisanoj građi tron se počeo koristi za ceremonije krunjenja s krunidbom Henrika IV. 1399., ali jedna od ilustracija iz srednjovjekovnih spisa prikazuje raniju krunidbu Edwarda II. na ovom tronu, a koja se zbila 1308. godine.
Tron se mijenja
Među vladarima koji su zasjeli na ovu stolicu bio je i Oliver Cromwell. On je doduše nakon
rušenja dinastije Stuart odbio titulu kralja i uzeo onu lorda zaštitnika. Bio je to deklarativan potez i očito je Cromwell ovu stolicu povezivao s kraljevskom moći i zbog toga ju je dao premjestiti u Westminstersku palaču 1653. godine. Bilo je to prvo napuštanje opatije u dugoj povijesti krunidbene stolice. No njezin put je bio u ovom slučaju kratak jer je u krugu opatije i palača. Tijekom vremena ova je ceremonijalna stolica doživjela brojne promijene. Tako je tron dobio lavlje baze početkom 16. stoljeća. Drvenu platformu za sjedenje dobio je u 17. stoljeću, a do tada su vladari sjedili direktno na hladnom kamenu – što zasigurno nije bilo udobno. Lavlje baze su zamijenjene novim lavovima 1727. Ovaj je tron u originalu bio niži i manje kićen od današnjeg, pa su od vremena dodavanja lavljih baza za samu ceremoniju krunjenja potrebne stube.
Uništavanje trona i kamena
Unatoč svoj slavnoj i dugoj prošlosti engleski je tron doživio brojna oštećenja. Bio je prema
svemu sudeći na meti westminsterskih školaraca tijekom 18. i 19. stoljeća, koji su ga bogato “ukrašavali” svojim inicijalima, ali i podužim grafitima. Najviše je njima prekriven naslon trona. Iz jednog od grafita saznajemo da ovom tronu nije uvijek bilo dosadno. Tako je vjerojatno jedan od školaraca zabilježio na krunidbenoj stolici iduće: “P. Abbot je spavao ovdje 5. na 6. srpanj 1800”. Tronu su veću štetu od školaraca nanijeli posjetitelji, koji su očito s vremena na vrijeme osjetili potrebu da sa sobom ponesu komadić povijesti. Tako su neki od njih odavde odlazili s “personaliziranim” suvenirima. Osim toga često su strugali ukrase načinjene od stakla u boji koji su krasili tron. No nije se samo tron našao na meti vandala već i njegov kamen. Neki su posjetitelji strugali prednji dio kamena kako bi sa sobom ponijeli malo kamene prašine. Na donjem rubnom dijelu kamena su vidljivi i udarci koji ukazuju na čak devet udaraca čekićem, što neki povezuju s razdobljem vjerskih previranja.
Kada restoratori zabrljaju
Nevjerojatno, ali je istinito da su tron dobrim dijelom zaribali i sami restauratori kada su ga pripremali za zlatni jubilej kraljice Viktorije. Tada su iz nepoznatog razloga posegnuli za smeđim lakom, ali se javnosti ovo nij ni malo svidjelo pa su poslije uklonili naneseni sloj. To su učinili na neadekvatan način i tako su oštetili dekoraciju i pozlatu. Osim ovih oštećenja, tron je preživio i pravi bombaški napad iz 1914. godine koji su organizirale, vjerovali ili ne, sufražetkinje. Bila je to improvizirana bomba napunjena maticama i vijcima koja je detonirala ispod krunidbenog stolca i nanijela mu štetu. Za Drugog svjetskog rata tron je ne bi li ga zaštitili od bombardiranja skriven u kripti katedrale u Gloucesteru. Bilo je to drugo i zadnje izmještanje trona s područja same opatije u njegovoj više od 700 godina dugoj povijesti. Mjesto njegova skrivanja u kripti bila je tajna koju je znala nekolicina. Upravo zbog malog broja upetljanih ljudi postojala je opasnost da nitko od njih ne preživi rat zbog čega su podaci o tajnoj lokaciji pohranjeni i u Kanadi. Kažu da se za vrijeme ovog skrivanja krunidbena stolica opet našla u opasnosti, ali ovaj puta od bijele gljive koja je napala drvo, zbog čega je dodatno konzervirana. Nakon rata tron se vratio u opatiju gdje je i danas.
Piše: Sonja Kirchhoffer
