Uzbudljivo paleontološko otkriće stiže iz Ekvadora! U obalnom dijelu te južnoameričke države, međunarodni tim znanstvenika nedavno je otkopao sjajno očuvane ostatke sabljozubih tigrova, izumrlih divljih mačaka koje su područje današnje Južne i Sjeverne Amerike nastanjivale u razdoblju pleistocena. Analiza je pokazala da fosili pripadaju trima jedinkama – odrasloj ženki i dvama mladuncima. Obitelj četveronožaca, koja je živjela prije više od dva milijuna godina, pripadala je vrsti Smilodon fatalis. “Poznate su tri vrste sabljozubih tigrova, Smilodon gracilis, Smilodon populator i Smilodon fatalis. Potonja je, zahvaljujući fosilnim nalazima, najbolje istražena, no otkriće mladunaca je rijetkost te time vrlo dragocjeno”, objašnjava voditeljica istraživanja Ashley Reynolds, paleontologinja sa Sveučilišta u Torontu, dodajući kako su mladunci drevnih sabljozubih tigrova, poput onih današnjih lavova, već do druge godine života bili potpuno samostalni. Kao što im sam naziv sugerira, sabljozubi tigrovi najpoznatiji su po dugačkim, zašiljenim očnjacima. Valja, međutim, znati da je ovakve specifične očnjake imalo čak pet različitih vrsta sisavaca mesoždera: drevni kreodonti, tobolčari te tri odvojena razreda mačaka. Ova stvorenja međusobno nisu bila u srodstvu, a dijelili su ih milijuni godina. Prvi sabljozubi sisavci pojavili su se prije više od pedeset milijuna godina, a posljednje sabljozube mačke izumrle su prije samo 10.000 godina, sa svršetkom würmskoga ledenog doba, kad su s prapovijesne pozornice sišli i vunasti mamuti, mastodonti te diovski jeleni (za masovni pomor dijelom su “zaslužni” naši preci, koji su ih nemilosrdno izlovili, a dijelom klimatske promjene. O funkciji njihovih sabljastih zuba godinama se vode žustre rasprave – dok dio stručnjaka smatra kako su prvenstveno bili moćno oružje za ubijanje i ranjavanje plijena, novije spoznaje ukazuju na mogućnost da su ujedno služili za privlačenje spolnih partnera, odnosno da su mužjaci s većim zubima bili atraktivniji ženkama.
Piše: Lucija Kapural
