Uzbudljivo paleontološko otkriće nedavno je ostvareno u Čileu. U središnjem dijelu ove južnoameričke države, u fosilima iz prapovijesti bogatoj formaciji Quiriquina, znanstvenici su otkopali djelomičan kostur ranije nepoznate vrste plesiosaura. Wunyelfia maulensis, kako je ovaj gmaz nazvan, živio je prije otprilike šezdeset sedam milijuna godina, u razdoblju krede. Pripadao je podredu Aristonectinae, koji se od ostalih pripadnika obitelji Elasmosauridae znatno razlikovao građom tijela. Osim po nogama veslastog oblika, zahvaljujući kojima su iznimno brzo plivali, članovi porodice Elasmosauridae odlikovali su se iznimno dugačkim vratovima. Gotovo polovica njihovih tijela otpadala je na vrat, koji je završavao malenom glavom prepunom oštrih zuba. Takva građa davala im je zastrašujući izgled, a mnogi vjeruju da su upravo ove životinje “odgovorne” za stvaranje legende o čudovištu iz Loch Nessa i sličnim mitološkim nemanima, zvijezdama opskurne pseudoznanosti kriptozoologije. “Jedinke iz podreda Aristonectinae imale su veće glave te znatno kraće i deblje vratove od ostalih rođaka, a uz to su imale više zubi od njih”, ispričao je voditelj istraživanja Sergio Soto-Acuña, paleontolog s Državnog sveučilišta Čilea. Plesiosauri pažnju znanstvenika plijene od davne 1823. godine, otkad je pionirka paleontologije Mary Anning na obali Lyme Regisa otkrila prvi kompletan kostur ovoga izumrla morskog gmaza. Dugački između metar i pol i dvanaest metara, pojavili su se koncem trijasa i nadživjeli brojne druge dinosaure.
Piše: Lucija Kapural
