U 17. stoljeću, kavane su postale središte društvenog života, a brojne revolucionarne znanstvene ideje izložene su upravo u njima!

U sedamnaestom stoljeću, kavane su postale žarišta društvenog života u Engleskoj. Osim u vrućemu crnom napitku, njihovi posjetitelji uživali su u živahnim književnim, političkim, filozofskim i znanstvenim raspravama, kao i prepričavanju tračeva, a nerijetko su, između dva gutljaja, na tim bučnim mjestima ugovarani unosni poslovi. U Londonu, gradu u kojem je niknuo najveći broj ovih ugostiteljskih objekata, došlo je do razdvajanja klijentele. Primjerice, u kavane u blizini Katedrale svetog Jamesa zalazili su političari, “Willova kavana” u Covent Gardenu bila je rezervirana za književnike, u “Grčkoj kavani” družili su se znanstvenici, dok su se poslovni ljudi sastajali u onima pored Kraljevske burze… U mnogima od njih, prodavale su se novine, knjige i slatkiši, najnovije biltene svatko je mogao besplatno prolistati, a redovni gosti na njihove su adrese čak primali poštu. U kavanama se njegovao duh jednakosti i inkluzivnosti, barem za muškarce – žene ondje nisu imale što tražiti. Društvene razlike među muževima ondje su nestajale, pa nije bilo neobično da se neki velemoža bratimi s običnim zanatlijom.

Nisu svi bili oduševljeni ovom društvenom inovacijom. Kad se broj kavana u Oxfordu povećao na stotinu, uprava tamošnjega čuvenog sveučilišta pokušala je izvršiti pritisak na njihove vlasnike, vjerujući kako ova mjesta odvlače studente od knjige. No, pokazalo se da je ono što su nazivali dokoličarenjem zapravo bilo plodno tlo za inventivnost. Mnogi su pjesnici upravo ondje napisali svoja remek-djela, a znanstvenici, uz bodrenje okupljenih gostiju, iznijeli kakvu smjelu hipotezu… Iz tog razloga, kavane su dobile nadimak “sveučilište za peni”: po cijeni od jedne kave, svatko je u njima mogao raditi na svome obrazovanju, sve dok je imao volje za strpljivo slušanje.

Primjerice, čuveni znanstvenik Robert Hooke 1674. godine je predstavio poboljšani oblik astronomskog kvadranta u Kraljevskom društvu, da bi sat vremena kasnije svoje izlaganje ponovio u “Garrawayevoj kavani”. Astronom Edmund Halley je pak, nakon burne znanstvene rasprave u jednoj kavani, posjetio prijatelja Isaaca Newtona te mu prepričao njen sadržaj. Glasovitom fizičaru i matematičaru bio je to poricaj da napiše jedno od  najvažnijih djela u povijesti znanosti, “Matematička načela prirodne znanosti”.

Kavanski duh inovativnosti s vremenom se raširio na područje financija, potičući nove modele poslovanja – lutrije, osiguranja, dioničarska društva… U kavani vlasnika Edwarda Lloyda, ta će simbioza iznjedriti nešto reolucionarno. Ondje su se, naime, okupljali brodski kapetani, vlasnici brodova i trgovci, a lukavi gazda je informacije koje su zanimale tu klijentelu počeo sažimati u redoviti bilten. Njušeći miris love, ondje su redovite separee počeli unajmljivati osiguravatelji brodova, a 1771. godine je skupina od njih osamdesetak zajednički osnovala “Lloydovo društvo”, iz kojeg se razvila danas vodeća svjetska osiguravateljska kuća “Lloyd’s”!


Piše: Lucija Kapural

Komentari