Godinama je bio u sjeni starijeg brata: dok je Ben Affleck “dizao” milijune za uloge u holivudskim blockbusterima, Casey Affleck tumačio je sporedne likove u nezavisnim uracima koje bi pogledali tek najzagriženiji filmofili. To ga nije pretjerano diralo. “Za život zvijezde nemam fizičku predispoziciju: svaki put kad zakoračim na crveni tepih, doslovce osjećam mučninu. Srećom, moji obožavatelji, njih trojica, pristojna su čeljad”, znao se šaliti na vlastiti račun. Nenametljivom karizmom, hrapavim glasom sličnim onome Marlona Branda te sposobnošću da uz pomoć minimalne ekspresije predoči turbulentna duševna stanja likova, malo-pomalo je pridobivao naklonost kritičara i publike, da bi 2016. godine, za ulogu u dirljivoj drami “Manchester by the Sea”, osvojio Oscar, Zlatni globus i BAFTA-u te napokon zauzeo zasluženo mjesto u glumačkom panteonu.
Baka, otac, stric, tetka… Sve pijano!
Casey Affleck rođen je 1975. u Falmouthu, obalnom gradu u saveznoj američkoj državi Massachusetts, a odrastao je u Bostonu. Majka Chris Anne, graciozna plavuša koja je diplomirala englesku književnost na Harvardu, godinama je predavala u osnovnoj školi, dok je otac Timothy, veseljak škotskog podrijetla, mijenjao poslove kao na pokretnoj traci: radio je kao automehaničar, stolar, kladioničar, električar, konobar i domar na Harvardu (upravo ondje je planula ljubav s lijepom studenticom), da bi sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća postao važno ime na bostonskoj kazališnoj sceni: napisao je nekoliko hvaljenih drama, glumio u predstavama od kojih je mnoge i režirao… Duhoviti kozer, bio je srce svake zabave a sinovi, Ben i tri godine mlađi Casey, su ga obožavali. Samo jedna osoba nije bila zaslijepljena Timothyjevom karizmom – njegova supruga.
Chris Anne je rano shvatila da je popustljivost koju je ovaj pokazivao prema sinovima drugo ime za neodgovornost, te da njegova slatkorječivost i površni šarm kao pogonsko gorivo koriste alkohol. Više puta mu je postavljala ultimatume, tjerala ga da potraži stručnu pomoć za svoj problem, a ovaj bi se, nakon obećanja izrečenih sa suzom u oku, uvijek iznova vraćao čašici. Kad ga je zatekla kako, pijan kao letva, spava na kauču s cigaretom koja se još dimila u ruci, čaša njenog strpljenja se prelila. Nedugo nakon Caseyeva devetog rođendana, podnijela je zahtjev za razvod braka. “Alkoholizam je genetsko prokletstvo naše obitelji. Baka, otac, stric i tetka borili su se s demonima iz boce. Tata je iz te bitke izišao kao pobjednik, a danas radi kao savjetnik u klinici za liječenje ovisnosti”, ispričao je Casey, dodajući kako “genetsko prokletstvo” nije zaobišlo ni njega i brata – obojica su u nekom periodu života rješenje problema tražili na dnu boce.
Poljubac zle maćehe
Nakon što se brak njihovih roditelja raspao, dječaci su s majkom putovali po svijetu. Najduže, gotovo godinu dana, zadržali su se u Meksiku. Casey kaže da je ondje savršeno svladao španjolski jezik te naučio pripremati tapase, toliko ljute da bi “konzument nakon jednog zalogaja morao popiti bokal vode i skinuti znojem natopljenu majicu”.
Po povratku u Boston, Chris Anne se vratila nastavničkom poslu, a vikende je provodila u društvu najbolje prijateljice Patty Collinge, žene koja je dijelila njenu ljubav prema poeziji i feministički svjetonazor. Upravo ova samosvjesna, brbljava i duhovita gospođa zaslužna je za glumačke početke braće Affleck. Patty je, naime, bila lokalna direktorica castinga, a Bena i Caseya, dječake koje je voljela kao da su njeni, redovito je angažirala kao statiste svaki put kad se u gradu snimao film. Dok je Ben odmah “zagrizao” za glumu, Casey je dugo nije doživljavao ozbiljno. “Za mene je to bila samo zgodna izlika da izostanem s nastave”, priznao je.
Stvari su se promijenile kad je krenuo na dramsku grupu kod Jerryja Specce. Profesor renesansnog duha i strastvene prirode, koji je ranije predavao Benu i njegovu najboljem prijatelju Mattu Damonu, zapalio je iskru glumačke ambicije u Caseyu. “On je bio prvi čovjek koji mi je predstavljao autoritet. Bio je iznimno zahtjevan, nekad i strog, ali je znao kako zagolicati mlade umove. Zahvaljujući njemu, na život sam počeo gledati kao na beskonačno polje mogućnosti”, slikovito se izrazio. Polje mogućnosti otvorilo mu se i na ljubavnom planu. U “Pepeljugi”, jednoj od brojnih školskih predstava u kojima je sudjelovao, pripala mu je uloga princa. Nakon što ga je publika nagradila burnim pljeskom, skupio je hrabrost te poljubio simpatiju, godinu dana stariju curicu koja je glumila – zlu maćehu!
Nesuđeni fizičar
Kao trinaestogodišnjak, dobio je malu ulogu u televizijskom filmu “Lemon Sky” (režirao ga je Jan Egleson, suprug Patty Collinge), da bi u miniseriji “Kennedys of Massachusetts” utjelovio Roberta Kennedyja u tinejdžerskim danima. Nakon mature, preselio se u Los Angeles, grad u kojem su Ben i Matt Damon već bili stvorili “bazu”. Kako su ga na brojnim audicijama odbili, bio je prisiljen zaposliti se kao perač posuđa u restoranu… A onda mu se sreća nasmiješila!
Slavni redatelj Gus Van Sant 1995. mu je povjerio ulogu mladog sociopata u satiričnoj kriminalističkoj drami “Žena za koju se umire”. Tijekom snimanja u Torontu, dijelio je apartman s kolegom Joaquinom Phoenixom, a do trenutka kad je pala zadnja klapa, dvojica talentiranih momaka bili su “kuhani i pečeni”. “On mi nije samo najbolji prijatelj nego i srodna duša. Toliko smo slični da smo si na setu, poput staroga bračnog para, dovršavali rečenice”, priča Casey, koji je pod utjecajem prijatelja, fanatičnog borca za prava životinja, prešao na vegansku ishranu. Premda su kritičari imali samo riječi hvale za njegov filmski debi, momka su počele razdirati unutrašnje dvojbe. “Kako je vrijeme odmicalo, sve više mi se činilo da sam odsječen od stvarnog svijeta. Odlučio sam na neko vrijeme napustiti filmsku industriju”, prisjeća se.
Nastupivši u filmu “Loveći Amy”, kultnoj romantičnoj komediji u kojoj je njegov stariji brat imao glavnu ulogu, Casey se preselio u Wasington te upisao politologiju na tamošnjem Sveučilištu George Washington. Svestran i nemiran, ondje se zadržao samo jedan semestar, nakon čega je postao student fizike i astronomije na njujorškoj Columbiji… A onda je stigao poziv od Bena i Matta Damona. Prijatelji su, naime, napisali scenarij za film “Dobri Will Hunting”, te inzistirali na tome da Casey bude dio projekta. Nevoljko, nadobudni student je otputovao u Los Angeles, na sastanak s redateljem Van Santom, Mattom i bratom. Trojac se morao svojski potruditi da nagovori Caseya na prihvaćanje uloge. “Zvuči sjajno, ali ne želim toliko izostati s faksa”, pravdao se ovaj. “Ulogu smo napisali SAMO za tebe. Ne budi nezahvalan!”, napao ga je brat. Na kraju je kapitulirao, što se pokazalo mudrom odlukom. Film je zaradio 225 milijuna dolara, dvadeset puta više od inicijalnog budžeta, nominiran je za devet Oscara, a u rukama Damona i Afflecka starijeg završio je Akademijin kipić za najbolji originalni scenarij. Sam Casey, koji je odigrao malenu ali intrigantnu ulogu u kojoj mu je bilo dopušteno improvizirati do mile volje, proglašen je “novom filmskom nadom”.
Ljubi sestri bližnjeg svoga!
Naredne dvije godine, pokušavao je balansirati između fakultetskih i filmskih obaveza. Shvativši da ne može imati ovce i novce, teška srca je prihvatio činjenicu da nikad neće postati akademski građanin. Baš kad je njegova karijera trebala uhvatiti zalet, zaredao se niz loših izbora. U tinejdžerskoj komediji “200 cigareta” glumio je pankera mekog srca (Benu je pak pripala uloga priglupog konobara), u crnoj komediji “Tko je utopio Monu?” sramežljivog vrtlara osumnjičenog za ubojstvo naslovne junakinje, a u “Hamletu”, bizarnoj modernoj adaptaciji Shakespaerova komada, Fortinbrasa – ovdje pretvorenog u tajkuna. Sva tri filma podbacila su na kinoblagajnama, a kritičari su ih nemilosrdno sasjekli.
Puno naklonjeniji nisu bili ni komediji “Vjerna žena”, u kojoj je Casey portretirao brata glavne junakinje, očajnice koja pokušava locirati i u bračni krevet transferirati odbjeglog supruga. Taj film je, međutim, bio presudan za glumčev ljubavni život. Na setu se zbližio sa Summer Phoenix, sestrom najboljeg prijatelja. “Površno sam je poznavao otprije, preko Joaquina, ali sam tek na snimanju ovog filma shvatio koliko je sjajna – inteligentna, duhovita i altruistična”, ispričao je o odabranici. Uz Joaquinov blagoslov, golupčići su započeli zajednički život.
Eklektičan stav prema bračnoj vjernosti
Dok je stariji braco već dugo bio zvijezda, Casey je do zaslužene slave kročio polagano. Korak u tom smjeru označio je nastup u Soderberghovom hitu “Oceanovih dvanaest”, filmu iz 2004. koji je okupio zvijezde poput Georgea Clooneya, Andyja Garcije, Brada Pitta, Julije Roberts i neizbježnog Matta Damona. Affleck junior bio je sjajan u ulozi mormona koji postaje dijelom elitna pljačkaškog tima, što mu je priskrbilo angažman i u dva nastavka akcijske komedije. U Van Santovoj eksperimentalnoj drami “Gerry”, Affleck i Damon briljirali su kao zlosretni prijatelji izgubljeni u pustinji, koja postaje metafora za pustinju u njihovim dušama. Uz Van Santa, obojica su ujedno potpisani kao scenaristi. Film je bacio kritičare u trans, ali je kod gledatelja naišao na mlak prijem – uglavnom su ga otpisali kao pretencioznu i dosadnu besmislicu. Slične reakcije polučio je sljedeći angažman, nezavisna humoristička drama “Osamljeni Jim”.
Dan nakon povratka sa festivala Sundance, na kojem je film nominiran za Veliku nagradu žirija, Casey je uplovio u bračnu luku sa Summer, koja mu je dvije godine ranije rodila sina Indianu. Obitelj je ubrzo dobila još jednoga muškog člana, a mališan je nazvan Atticus, po očevu omiljenom rock bendu. Izvana gledano, odavali su dojam tradicionalne obitelji, no upućeni tvrde da su bili sve samo ne takvi. Ako je vjerovati tračevima, Casey i Summer redovito su posjećivali swingerske zabave! Da stvar bude bizarnija, njegov šogor Joaquin znao je za takve izlete, štoviše, osobno je preporučio Caseyu nekoliko klubova za “vrhunski provod”. Priču bismo možda otpisali kao medijsku patku da ne znamo kako su Joaquin i Summer odrasli u hipijevskoj komuni, među dugokosim momcima i djevojkama koji su propagirali koncept slobodne ljubavi po sistemu “tko koga uhvati”…
Šala koju nitko nije shvatio
U hvaljenoj vestern drami “Ubojstvo Jesseja Jamesa” iz 2007. fodine, maestralno je utjelovio kukavicu Roberta Forda, odmetnika koji svome šefu dođe glave. Suptilna izvedba priskrbila mu je nominaciju za Oscar i Zlatni globus. Senzacionalan uspjeh filma donio mu je i neke neugodnosti, o čemu je ispričao sljedeće: “Ljudi su me počeli prepoznavati na cesti, što me izbezumljivalo. Kad bih primijetio da bulje u mene, isprva sam pomišljao da je riječ o manijacima koji me žele opljačkati ili koknuti, ali sam ubrzo shvatio da tako izgleda slava. Moram priznati da njome nisam bio oduševljen”.
Oduševljen ili ne, status zvijezde zacementirao je nizom sjajnih uloga: u krimiću “Nestala bez traga”, redateljskom prvijencu starijeg brata, portretirao je introspektivna privatnog detektiva; u trileru “Ubojica u meni” šerifova zamjenika koji, pod maskom čuvara zakona, krije osobnost sadističkog psihopata, a u sumornoj drami “Čelična pravda” traumatizirana ratnog veterana.
Kako to već kod njega biva, morao je nivelirati stvari jednim velebnim fijaskom. “Još sam tu”, pseudo-dokumentarac iz 2010. koji je pratio pokušaj Joaquina Phoenixa da se probije kao rapper, a koji Affleck potpisuje kao redatelj, scenarist, koproducent, snimatelj i montažer, bio je šala koju, osim dvojice prijatelja, nitko nije shvatio (da, to su bila ona nemila vremena kad je Phoenix hodao svijetom u prnjama, s bradom do pupka, te fingirao da ga je spopala opaka mentalna boljetica). Casey se nije dao smesti poraznim kritikama, a šogoru je, u znak zahvalnosti za njegov samoprijegor, nakon premijere poklonio “Mercedes”. Napravio je tek manju omašku – kako su sjedala automobila bila kožna, morao ih je o vlastitom trošku promijeniti! Phoenix je, naime, u veganskom ludilu bio odmaknuo korak dalje od njega.
Zlostavljač ili žrtva klevete?
Loše kritike nisu bile jedini problem koji je Caseyu donio spomenuti film. Dvije suradnice, snimateljica Magdalena Gorka i producentica Amanda White, protiv njega su podnijele tužbu za seksualno uznemiravanje na radnome mjestu. Obje su rekle da im se šef na iznimno vulgaran način “upucavao” tijekom snimanja i dodirivao ih bez njihova pristanka, da bi ih, kad su ga odbile, svakodnevno vrijeđao i ponižavao na setu. Potonja je dodala kako joj je zaprijetio da nikad više neće pronaći posla u branši.
Affleckov odvjetnik demantirao je optužbe, no činjenica da je stvar u konačnici riješena izvansudskom nagodbom daje naslutiti da tu nisu bila “čista posla”. Priča je malo-pomalo padala u zaborav, da bi iz naftalina bila izvučena šest godina kasnije, nakon Affleckove oskarovske nominacije. Uloga povučenog domara koji je, nakon bratove smrti, prisiljen preuzeti brigu za maloljetnog nećaka u drami “Manchester by the Sea” donijela mu je prvi Oscar u karijeri, ali i pokazala da njegovi stari grijesi nisu zaboravljeni. Brie Larson, koja je kolegi uručila prestižnu nagradu, nevoljko je pročitala njegovo ime te mu odbila zapljeskati nakon govora. Protiv dobitnika je ustala i glumica Constance Wu, koja je Akademijinu odluku opisala kao sramotnu. “Muškarci koji zlostavljaju žene ne zaslužuju nagrade. Zar je glumačko umijeće važnije od ljudskog dostojanstva?”, napisala je na Facebooku. Jedna od rijetkih žena koje su stale u glumčevu obranu bila je njegova bivša supruga.
Summer Phoenix, s kojom se rastao početkom 2017. godine, Caseya je opisala kao toplu i osjećajnu osobu: “On ni mrava ne bi zgazio. U deset godina, koliko smo proveli u braku, nikad nije podigao glas na mene, a prema djeci, koju zajedno odgajamo, upravo je divan. Život nas je odveo u suprotnim smjerovima, ali smo ostali bliski prijatelji”.
Piše: Lucija Kapural
