Ime legendarne ilirske vladarice Teute dobro je poznato na ovim našim prostorima. Neki smatraju da je njezina vladarska pozicija očit pokazatelj da su žene bile cijenjene u ilirskom društvu. No, je li tome doista bilo tako? Poznato je da je potaknula gusarenje, no je li ono bilo samo posljedica težnje za pljačkom ili je iza toga stajalo nešto više. U ovom članku pokušat ćemo odgovoriti na ova pitanja, a ujedno dati prikaz poznatih događanja tijekom njezine vladavine u vremenskom rasponu od preuzimanja regentstva do početka sukoba s Rimljanima, u skladu sa skromnim podacima kojima raspolažemo.
Žena ili kćer otvoreno je pitanje?
Teuta je preuzela vlast vjerojatno nakon smrti svog supruga Agrona. Vlast je preuzela kao regentica Agronova sina Pinesa kojega je dobio sa svojom prvom ženom Triteutom. O njezinom životu nije ništa poznato do preuzimanja vlasti. Postoje doduše indicije da ona nije bila Agronova žena već kći i da je vlast preuzela u ime svog mlađahnog brata. Tome bi u prilog moglo ići i njezino ime koje bi onda bilo izvedenica iz majčinog imena, no ta je teorija manje prihvaćena u znanosti. Bilo da mu je bila žena ili pak kći, kako neki smatraju, ona je preuzela konce u svoje ruke. To je bilo privremeno preuzimanje vlasti dok njezin posinak ili brat ne stasa da bi mogao samostalno vladati. Iz navedenog proizlazi da je muškarac u nasljeđivanju prijestolja imao prednost pred ženom, no da su Iliri tolerirali i privremenu žensku vlast, barem kada su bile u pitanju pripadnice elite. Je li to znači da su žene u tamošnjem društvu bile cijenjene? Ne bismo rekli. Ona je samo kao pripadnica elite uživala veća prava od ostalih žena.
Dvolično osuđivanje ilirskog gusarenja
Ona je nastavila aktivnu vojnu politiku Agrona. Njezine su lađe dolazile sve do Elide i Mesenije na Peloponezu. Bila je očito žena koja je znala što hoće i imala je dovoljno hrabrosti i snage da se postavi onako kako bi se to očekivalo od muškaraca tog vremena. No je li gusarenje bilo samo sebi svrhom. Vjerojatno u njenom slučaju nije. Ona je tako gradila svoj ugled i veće uvažavanje. Uz pomoć keltskih plaćenika osvojila je epirski grad Fenike 230. pr. Kr. U to vrijeme je to bio jedan od najbogatijih gradova svijeta. Plijen se dopremio potom većim dijelom u Skodru (Shkodër), njezinu prijestolnicu, a pretpostavlja se da je imala sjedišta u više gradova. Gusarila je bez ograničenja. Kada grčki pisci pišu o gusarenju svojih ljudi onda je ta aktivnost odličan način skrbi za siromašne članove polisa, no kada to čine drugi narodi onda je to sramotna rabota koja traži odmazdu. Osuđivanje ilirskog gusarstva je teška dvoličnost jer je to bila legitimna djelatnosti svih naroda koji su živjeli uz more.
Napadi na srednjodalmatinske otoke
O ovim ratovima izvor su ostavili samo grčko-rimski pisci zbog čega je teško odrediti njihovu objektivnost, ali i kronologiju zbivanja jer se izvori po tom pitanju razlikuju. No, Iliri su u jednom trenutku počeli ugrožavati Epidamnos i Apoloniju, kao i srednjodalmatinske otoke. Isu (Vis) je Teuta sigurno ugrožavala 231. na 230. pr. Kr., ali je opsadu morala prekinuti zbog nemira na sjevernim granicama svog Kraljevstva. Isejci su se požalili Rimljanima na ilirsku opasnost, nakon čega je uslijedila intervencija Rima. Rimljani su tada u Iliriju poslali diplomatske predstavnike. Zbilo se to 230. pr. Kr. U poslanstvu su zasigurno bila braća Gaj i Lucije Korunkanije, a moguće da je s njima došao i isejski Grk Kleempor kojega neki izvori spominju, a neki ne. Logično bi bilo da je on bio u poslanstvu jer se radilo o pregovorima oko napada na Isu. Poslanstvo je trebalo zaustaviti daljnje Teutine napada.
Zapečaćena sudbina
Prema povjesničaru Polibiju ona ih je dočekala s prezirom i s visoka. Na njihovo traženje da prekine s gusarenjem odgovorila je da može spriječiti ilirske dužnosnike da to čine, ali da ne može odgovarati za sve svoje podanike. Nakon toga je jedan od braće poslanika grubo istupio i rekao joj da će je već Rimljani podučiti kako se upravlja državom. To je značilo da će je natjerati da promijeni unutrašnje odnose u svojoj državi. Po Polibiju ona je nakon toga bila nerazumno ljuta. Pokušajte zamisliti da vam netko dođe u vašu kući i nameće vam svoj stil život i preuređuje ju kako želi. Sigurno to ne bismo dobro primili. Zbog toga ne čudi što je Teuta bila ljuta. Nakon toga jedan ili svi poslanici su na povratku iz Ilirije pobijeni. Je li Teuta bila toliko nerazumna da ih je dala pogubiti ili je to učinio netko drugi bez njezina znanja nije poznato. No, ovaj čin je zapečatio njezinu daljnju sudbinu. Nakon toga u Rim je poslala svoje poslanike kazujući da su napad počinili pljačkaši, ali neovisno je li tome bilo tako ili ne, bilo je kasno.
Piše: Sonja Kirchhoffer
