Bute, neveliki otok u škotskom zaljevu Firth of Clyde, mjesto je surove i pomalo tajanstvene ljepote. Kilometrima duge plaže s vječno uspjenjenim valovima, smaragdnozelena jezera, klisurine koje se nadnose nad obalom poput nijemih stražara i bujna vegetacija samo su dio čarolije koju ondje možete osjetiti. Naseljen još u prapovijesti, diči se brojnim arheološkim nalazištima, a u vikinško doba bio je poznat kao Rothesay. Danas to ime nosi jedini grad na otoku, kojeg s kopnom povezuje trajekt i u kojem živi većina od otprilike sedam tisuća stanovnika. Upravo u ovome usnulom gradiću, u kojem su svi znali jedni druge te su vrlo rijetko zaključavali kuće, počinjen je jedan od najstrašnijih zločina u škotskoj povijesti.
Usnuli anđeo
U lipnju 2018. godine, na Bute je s ocem Robertom doputovala šestogodišnja Alesha MacPhail. Bio je to dogovor između njenih prijateljski rastavljenih roditelja – veći dio godine, malena je živjela s majkom Georginom Lochrane na kopnu (u gradiću Airdrieju, devetnaest kilometara udaljenom od Glasgowa), a ljetne mjesece provodila je s ocem u kući njegovih roditelja.
Za Roberta MacPhaila, ti mjeseci bili su ono za što je živio. Bilo mu se, naime, teško priviknuti na pomalo monotonu egzistenciju na izoliranom otoku, a uz to ga je pekla činjenica da se bio prisiljen vratiti pod skute oca i majke. Premda je bio zaposlen u lokalnom restoranu, lova se brzo topila pa je, zajedno sa svojom novom partnericom Toni McLachlan, s vremena na vrijeme prodavao travu otočkoj mlađariji. Unatoč tim “izletima” iz legalne sfere, slažu se svi njegovi poznanici, bio je iznimno nježan i odgovoran otac.
Kad je Alesha tog ljeta stigla, provodio je s njom svaki slobodni trenutak. Tata i kći satima su jurcali obalom, kupali se i igrali, a Robert je svojoj mezimici pomagao u ostvarenju njezina sna – stvaranju kratkih snimki za YouTube. Ovi uraci, koji se i danas mogu vidjeti na toj platformi, prikazuju vrckavu i bistru plavokosu djevojčicu, koja malobrojnim pratiteljima priča o omiljenim slikovnicama i bojicama.
Malena nije znala da na otoku živi devet godina stariji mladić, koji je na YouTubeu, recenzirajući video-igrice, stekao već zavidnu sljedbu. Ni taj mladić, Aaron Campbell, nije poznavao Aleshu. Znao je, međutim, njezina oca, od kojeg je nabavljao marihuanu. Kupoprodajni odnos je, međutim, zadnjih mjeseci bio zamrznut, jer Aaron nikad nije isplatio pozamašni dug Aleshinu ocu. Životni putovi dvoje stranaca, djevojčice i problematičnog tinejdžera, neraskidivo su se isprepleli 2. srpnja 2018. godine.
Te večeri, oko 22 sata, otac je odnio malenu na spavanje, prethodno je poljubivši u čelo. “Tata, zaboravio si nešto!”, prijekorno mu se obratila jedinica. “Baš sam blesav!”, Robert se teatralno udario po glavi, nakon čega je curici, koja se bojala mraka, pustio omiljeni crtić “Praščić Pepa” s isključenim tonom. Oko ponoći, baka je povirila u njenu sobicu, raznježivši se zbog prizora njene duge plave kose rasute po jastuku. Izgledala je, ispričat će kasnije nesretna žena, poput anđela. Ni ona ni njen sin nisu mogli slutiti da će to biti zadnji sretni trenuci u njihovim životima.
Napušteni hotel na obali
Dok je tama obavijala dom usnule obitelji, u neposrednom susjedstvu odvijala se mala drama. Već spomenuti Aaron Campbell, koji je tog dana priredio tulum u svojoj kući, bio je sluđen od alkohola i narkotika koje je konzumirao. Ne uspijevajući zaspati, posegnuo je za ladicom u kojoj je skrivao zalihe trave. Shvativši da je ova prazna, mahnito je počeo telefonirati lokalnim dilerima, no budući da je već debelo bila prošla ponoć, nitko mu se nije javio. Njegov propušteni poziv kasnije će biti nađen i u mobitelu Robertove djevojke Toni.
Gonjen žudnjom, otvorio je jednu drugu ladicu, onu kuhinjsku, te iz nje izvadio dugačak nož za rezanje mesa. Namjera mu je bila ušuljati se u dom MacPhailovih te ukrasti travu koju je ovaj držao u škrinji u predsoblju.
Plan se odvijao bez greške – kako je obitelj bila jedna od onih koje rijetko zaključavaju ulazna vrata, nitko ga nije čuo kad se ušuljao u kući. Posegnuo je za poklopcem škrinje, kad mu je pogled pao na odškrinuta vrata sobe slijeva, one Aleshine. Čim je ugledao usnulo dijete, njegov plan se promijenio. “Bila je to prilika kakva se ne propušta. U tom trenutku, znao sam da ću je ubiti”, ispričat će kasnije.
Bilo je oko dva sata ujutro kad je uljez ušao u dječju sobicu. Nepunih pet minuta kasnije, iz kuće je izlazio s usnulom Aleshom na rukama. Stigavši na cestu, ubrzao je korak, a curica se negdje u to vrijeme probudila. “Tko si ti?”, pitala je bunovnim glasom, a Aaron je uključio sav svoj psihopatski šarm kako bi je primirio. “Ne brini, zlato, vodim te tati… Samo ti spavaj!”, šapnuo joj je. Nažalost, vodio ju je negdje drugdje, gdje joj obožavani otac – ni bilo tko drugi – neće moći pomoći.
Stigavši do odredišta na obali, ruševina davno napuštenog hotela “Kyles Hydrophatic”, od ljubaznog stranca preobrazio se u ono što je doista bio – sadističkog monstruma lišenog svake empatije. Poštedjet ćemo vas detalja Aleshine sudbine: toliko su stravični da će jednom od detektiva, koji će kasnije istraživati slučaj, pozliti pri pogledu na maleno beživotno tijelo. Otkrit ćemo tek da je Alesha silovana a potom zadavljena, te da je na njenom tijelu bilo čak 117 ozljeda.
Ubojicu otkrila rođena majka
Sljedećeg jutra, u šest sati i dvadeset tri minute, djed je ušao u Aleshinu sobu. Shvativši da je njen krevet prazan, probudio je ostale ukućane. Prvotna nelagoda prerasla je u paniku kad je obitelj spoznala da djevojčica uopće nije u kući. Robert je istog trenutka telefonirao policiji. Otok je u vrlo kratkom vremenu bio preplavljen plavim uniformama, kao i altruističnim dobrovoljcima, a u zrak je dignut i helikopter. Nažalost, ostvarile su se najgore slutnje MacPhailovih – nekoliko minuta prije devet sati, Aleshino nago i unakaženo tijelo pronađeno je u napuštenoj zgradi. Georgina Laudrie, koja se u to vrijeme nalazila kod kuće u Airdrieju, za smrt obožavane kćeri doznala je – preko Facebooka!
Istražiteljima je bilo jasno da ubojica nije mogao daleko odmaknuti – ta nalazili su se na otoku, površine tek nešto veće od 120 četvornih kilometara. Ni oni najoptimističniji među njima nisu, međutim, mogli pretpostaviti da će počinitelj tako brzo biti identificiran… Niti da će u ubojičinom izručenju pravdi presudnu ulogu odigrati – njegova rođena majka!
Campbellov pokušaj zataškavanja zločina bio je upravo ono što ga je otkrilo. Nakon što je pogasio Aleshin život, bacivši svoju odjeću u more, vratio se kući i otuširao. Shvativši da mu je mobitel ispao na mjestu zločina, vratio se po njega te ponovno ušao u kuću. Zaboravio je, međutim, na jedan detalj: kameru koju je njegova paranoična majka nekoliko mjeseci ranije instalirala iznad ulaznih vrata.
Pregledavši snimku, kao što je to u strahu od provalnika činila svakog dana, Janette Campbell primijetila je tamnu figuru koja u gluho doba ide unutar-van kuće. Zagledavši se bolje, shvatila je da je riječ o njenom sinu. Itekako svjesna činjenice da se radilo o noći u kojoj je njena malena susjeda ubijena, Jeanette je pitala sina što je radio u tom trenutku. Ovaj joj je, ni najmanje uznemiren, ispričao poluistinu – da je išao po mobitel, koji je ranije bio izgubio. Dobro poznajući poganu ćud svoga sina, otvoreno ga je upitala je li imao kakve veze sa smrću djevojčice. Tinejdžer je to odlučno zanijekao. “Onda nećeš imati ništa protiv toga da odnesem snimku na policiju?”, pitala ga je roditeljica. “Samo daj!”, nasmiješio se Aaron. No, čim je majka napustila njegovu sobu, u Googleovu tražilicu upisao je sljedeću rečenicu “Kako policija pronalazi DNK na tijelu žrtve umorstva?”.
Spasi sebe tako da podmetneš drugom
Kad je priveden na ispitivanje, isprva kao “osoba od interesa” a ne glavni osumnjičenik, Aaron je zanijekao bilo kakvo saznanje o Aleshinoj sudbini. Bio je miran i ljubazan, gotovo veseo, no osmijeh mu je nestao s lica kad je doznao da će mu uzeti otiske prstiju, kose i noktiju. Zbog svoje internetske pretrage, u tom trenutku je vjerojatno znao da je igra završena.
Otisci na nožu, koji je pronađen u blizini hotela, odgovarali su onima Aarona Campbella. Njegov DNK, uzet iz kose, podudarao se s onim nađenim na žrtvinom tijelu. Dana 4. srpnja 2018. godine, šesnaestogodišnjak je uhićen i optužen za otmicu, silovanje i umorstvo.
Suđenje je počelo u veljači naredne godine, a potrajalo je samo devet dana. Campbell se izjasnio nevinim, a obrana koju je iznio njegov odvjetnik bila je maštovita koliko i neuvjerljiva. Ovaj je, naime, pokušao uvjeriti porotnike da je njegov branjenik imao kratku aferu s Robertovom partnericom Toni McLachlan. Otišao je toliko daleko da je nesretnu djevojku optužio za Aleshino umorstvo, pokušavši “prodati priču” da je ova bila ljubomorna na vrijeme koje djevojčica provodi s ocem. Ponudio je i “objašnjenje” za spermu pronađenu na žrtvinom tijelu – dijabolički lukava Toni je, nakon koitusa s Aaronom, sačuvala kondom kako bi ga mogla optužiti za zločin koji se spremala počiniti!
Pogađate, nitko mu nije povjerovao. S druge strane, svjedočenja o Aaronovoj prošlosti, koja je uključivala mučenje životinja, podmetanje požara, dopisivanje s vremešnom pedofilkom te pokušaj utapanja trogodišnjakinje, bila su više nego uvjerljiva. Aaron Campbell osuđen je na doživotnu robiju s mogućnošću pomilovanja nakon dvadeset četiri godine. Niti u jednom trenutku nije pokazao kajanje za zločin koji je počinio.
Piše: Lucija Kapural
