Tijelo u zamrzivaču: Jezivi slučaj nestanka Kenije Monge

Fotografija: YouTube screenshot

Kenia Monge imala je dvanaest godina kad se s majkom iz Hondurasa preselila u Sjedinjene Američke Države. Maria Monge “preko bare” je otputovala u potrazi za poslom, no ondje je pronašla ono čemu se kao udovica više nije nadala – ljubav. Za Tonyja Leeja, građevinara iz Denvera, udala se nakon samo nekoliko mjeseci poznanstva, a ovaj je Keniju zavolio kao vlastitu kćer. Malena je bila toliko bliska s očuhom da ju je ovaj redovito branio pred majkom kad bi zaboravila napisati zadaću ili napravila kakav nestašluk. No, Kenia je u osnovi bila mirno i poslušno dijete, a jednom kad je svladala engleski jezik, nametnula se kao najbolja učenica u školi. Bistra, duhovita, lijepa i šarmantna, plijenila je pažnju okoline te vječno bila okružena prijateljima i onima koji su to htjeli postati.

Nakon mature, upisala je studij komunikologije te počela živjeti s dugogodišnjim dečkom Lewisom. Osim u druženju s njim i učenju, vrijeme je provodila izlazeći po lokalnim noćnim klubovima. Kako je, prema američkom zakonu, u to vrijeme još bila maloljetna, na takva mjesta je ulazila s lažnom osobnom iskaznicom.

Dana 21. ožujka 2011. godine, devetnaestogodišnja Kenia i prijateljice plesale su u “24K Loungeu”, popularnom okupljalištu tinejdžera. Djevojke s kojima je izišla nisu bile dio njezina uobičajenog društva s faksa već nove poznanice, što objašnjava njihovu mlaku reakciju u trenutku kad su stvari pošle naopako.

Kenia, koja je inače pila vrlo umjereno, te večeri se “zaigrala” za šankom. Kad je curama rekla da ide na zahod, ove su samo nezainteresirano kimnule glavom, ne ponudivši se da je tamo otprate, mada je vidno teturala. Kasnije će itekako požaliti zbog nedostatka angažmana – nikad više neće vidjeti svoju prijateljicu.

Dok se kretala prema nusprostorijama, djevojka je privukla pažnju zaštitara. Jedva je stajala na nogama, a kad je izgubila ravnotežu i opružila se po podu koliko je dugačka i široka, prišli su joj i naložili joj da napusti klub. Premda su samo slijedili politiku kuće, koja je propisivala da se alkoholizirane osobe otprate do izlaza, zaštitari su postupili krajnje neljudski. Djevojci nisu dopustili da se vrati u klub po torbicu, pa se ova, oko dva sata ujutro, našla na cesti bez mobitela, ključeva od kuće i novčanika, uveliko narušene moći rasuđivanja.


Prijateljice su nakon nekog vremena shvatile da se nije vratila i otišle je potražiti pred klub, no nje više ondje nije bilo. Zaključivši da je “nekog upoznala”, bezbrižno su nastavile sa zabavom, a torbicu su joj odlučile vratiti “prvom prilikom”.

Sljedećeg jutra, oko osam, Lewis se probudio u praznom krevetu. Kad je shvatio da se njegova draga prošlu noć nije vratila u njihov unajmljeni stančić, počeo je paničariti. Takvo što nije joj, naime, bilo nalik – kad god bi se negdje neplaniralo zadržala, uvijek bi ga nazvala ili mu poslala poruku. Znajući da se nešto loše dogodilo, telefonirao je Kenijinim roditeljima, a ovi su, dijeleći njegove bojazni, otišli na policiju. Frustrirani, slušali su kako im mladi detektiv objašnjava da ne mogu pokrenuti istragu dok ne prođu 72 sata od nestanka te da će se njihova kći “sigurno uskoro pojaviti, mamurna i puna isprika”.

Znajući da njegova kći nikada ne bi tako postupila, Tony je odlučio uzeti stvari u svoje ruke. Stupio je u kontakt s djevojkama koje su bile s Kenijom u izlasku, a ove su mu ispričale što se dogodilo i dale mu njenu torbicu. Kad je zavirio u poruke u mobitelu, Tony je počeo drhtati. “Hej, ovdje Travis, momak koji te sinoć povezao… Onaj u bijelom kombiju. Jesi li sretno stigla kući”, stajalo je u poruci poslanoj s nepoznatog broja, 1. travnja oko deset sati ujutro. Kenia na nju nije odgovorila. Tony je uporno nazivao taj broj, a osoba – mladić koji se predstavio kao Travis Forbes – javila se tek kasno uvečer.

Priča koju je čuo od neznanca Tonyju je zvučala vrlo neuvjerljivo. Ovaj mu je, naime, rekao da je ponudio Keniji prijevoz, shvativši da je sama i alkoholizirana. Zamolila ga je da joj, na putu kući, stane na kiosku kako bi kupila cigarete. Tada se, prema priči, zadržala u razgovoru s “mlađim, bijedno odjevenim muškarcem, po svoj prilici beskućnikom”, s kojim je nestala u noći, ne rekavši mu ni hvala ni doviđenja. Tony ni na trenutak nije povjerovao u priču o neodgovornoj mladoj djevojci i dobrom Samaritancu. “Zvučao je čudno, izvještačeno… Znao sam da laže”, ispričat će kasnije Tony. Bio je u pravu.

Suočeni s novim dokazima, policajci su napokon pokrenuli istragu. Travis je priveden u postaju, gdje je ponovio svoju priču. Djelovao je iskreno, čak je i pustio suzu kajući se “što nije napravio više”. No, kad je dao nevoljki pristanak da mu pretraže kombi, počeo se čudno ponašati. Ruke su mu drhtale; izbjegavao je kontakt očima s istražiteljima. Pregled vozila pokazao je nešto neobično – dok je prednji dio bio neuredan, prepun praznih konzervi i opušaka, stražnji je bio čist i uredan, friško izriban. Mirisao je na izbjeljivač. Premda im je to bilo sumnjivo, detektivi nisu imali dovoljno dokaza da ga zadrže.

Dana 5. travnja 2011. godine, vlasnica pekarnice u kojoj je Travis radio pojavio se u policijskoj stanici. Dežurnom naredniku pokazala je snimku iz noći u kojoj je Kenia nestala. Premda zrnata i kratka, snimka prikazuje nešto zanimljivo – Travisa kako ulazi u stražnju prostoriju, s gumenim rukavicama na rukama, te u škrinju stavlja kovčeg… Dovoljno velik da u njega stane ljudsko tijelo. Nakon toga, očito primijetivši kameru, isključuje je.

Travis je ponovno doveden na ispitivanje. Ispričao je da su se u kovčegu nalazile svježe ispečene kiflice sa sirom, a imao je objašnjenje i za prekid snimke: ustvrdio je kako je kameru ugasio zato što se presvlačio, te da ju je kasnije jednostavno zaboravio uključiti. Tihi plavokosi mladić je, dakako, u tom trenutku skočio na sam vrh liste sumnjivaca no, bez tijela i čvrstih fizičkih dokaza, nije bilo moguće privesti ga licu pravde. Pušten je na slobodu, ali je stavljen pod prismotru.

Kako u narednih nekoliko tjedana nije učinio ništa sumnjivo, policajci su ga prestati pratiti. Njihova odluka jednu će mladu ženu umalo stajati života. Dana 4. srpnja, oko 23 sata, tridesetogodišnja somelijerka Lydia Tillman vraćala se kući s posla. U trenutku kad je otključavala ulazna vrata svoga stana, krupni muškarac zgrabio ju je s leđa. Ugurao ju je u hodnik te se, poput raspomamljene zvijeri, bacio na nju. Dok je silovao nesretnu ženu, snažno je udarao njenom glavom u pod. Nakon što je izgubila svijest, napadač je polio žrtvino tijelo izbjeljivačem te zapalio njen stan. Bio je to pokušaj uklanjanja dokaza – mislio je da je mrtva, budući da je nepomično ležala u krvi. Prevario se.

Kad su vatrogasci stigli na poprište, u šoku su promatrali kako mlada, krvava žena panično otvara prozor gorućeg stana. Prije nego što su joj uspjeli pomoći, skočila je s drugog kata. Hitno je dopremljena u bolnicu, no liječnici nisu vjerovali da će preživjeti. Zbog teške traume mozga, doživjela je moždani udar, nakon čega je stavljena u induciranu komu.

Nakon višemjesečnog oporavka, tijekom kojeg je ponovno morala naučiti govoriti, napokon je bila dovoljno snažna da izdrži policijsko ispitivanje. Istražitelji su pred nju stavili niz fotografija potencijalnih počinitelja. Drhteći kao grana na vjetru, uprla je prstom u fotografiju plavokosog mladića. Bio je to Travis Forbes.

Kasnije toga popodneva, ovaj je uhićen i doveden na ispitivanje. Shvativši da je igra završena, priznao je silovanje i pokušaj ubojstva Lydije Tillman. Dodao je kako će policajce odvesti do tijela svoje prve žrtve, Kenije Monge, pod uvjetom da mu zajamče kako neće biti osuđen na smrt. U konzultaciji s roditeljima, koji su očajnički htjeli pokopati voljenu kćer, tužilaštvo je pristalo na nagodbu. Kenijino tijelo pronađeno je u šumarku u okolici Denvera, zakopano u plitki grob. Njen ubojica osuđen je na doživotnu robiju bez mogućnosti pomilovanja.

Piše: Lucija Kapural

Komentari