Tijekom Drugoga svjetskog rata, Rusi su smrznuta trupla vojnika koristili kao “ceste” preko kojih su prelazili tenkovima!

Kako je Rio de Janeiro dobio ime? Na koji su način spolne bolesti spasile živote mnogih muškaraca tijekom Drugoga svjetskog rata? Zašto su sovjetske trupe skupljale i zamrzavale trupla neprijateljskih ali i vlastitih vojnika? Uživajte u neobičnim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!

1. Zvuči suludo, no spolne bolesti nekim su muškarcima spasile živote! Tijekom Drugoga svjetskog rata, mnogi saveznički vojnici namjerno su se upuštali u nezaštićene spolne odnose s prostitutkama, kako bi dobili sifilis ili gonoreju a time i poštedu od povratka na ratište. Iz tog razloga, Francuska je vojnicima zabranila posjete bordelima.

2. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata, njemački vojnici imali su velikih problema s napredovanjem kroz Rusiju u bilo koje godišnje doba osim ljeta, zbog debelih naslaga blata koje su onemogućavale kretanje tenkova. Kako su Rusi rješavali ovaj problem? Na način koji je pragmatičan koliko i bešćutan: skupili bi trupla, kako ona neprijatelja tako i vlastitih vojnika, poslagali ih poput sardina i pustili da se smrznu, a potom ih koristili kao cestu preko koje su s lakoćom prelazili tenkovima. Katkad bi, ako im je nedostajalo “građevinskog materijala”, u tu “prometnicu” ubacili i kojega ratnog zarobljenika.

3. Qin Shi Huangdi (oko 259. pr. Kr. – 210. pr. Kr.), prvi car koji je zavladao čitavom današnjom Kinom, raspolagao je nezamislivim bogatstvom i stotinama poslušnih konkubina, no to mu nije bilo dovoljno. Moćni vladar iz dinastije Qin nije se mogao pomiriti s idejom da će jednog dana postati hrana za crve, pa je na svome dvoru okupio najveće učenjake te im naložio da mu priprave napitak besmrtnosti. Motivacije radi, dodao je kako će ih, ako u tome ne uspiju, skratiti za glave. Nemajući druge, ovi su smućkali nekakav pripravak te ga ponudili svome gospodaru, tvrdeći kako će mu isti omogućiti život vječni. Car ga je ispijao svakog jutra no, umjesto da ga produži, skratio mu je život. Jedan od sastojaka “čarobnog napitka” bila je, naime, živa. Na sreću učenjaka, Huangdi više nije bio u prilici da ih kazni za njihov podbačaj.


4. “Grof” Victor Lustig (1890. – 1947.) slovi za jednog od najvećih prevaranata u povijesti. Čitajući o visokim troškovima održanja Eiffelovog tornja, lažni plemić došao je na ideju da ga – proda! Uspio je uvjeriti najveće gradske trgovce metalom da je on vladin direktor na tajnom zadatku, koji mora prepoznatljivi toranj prodati u staro željezo. Od njih je 1925. godine uspio iskamčiti 70.000 dolara u gotovini.

5. Dana 20. siječnja 1502. godine portugalski istraživači predvođeni Gasparom de Lemosom stigli su u zaljev Guanabara. Prema legendi, poetično ime budućega grada, Rio de Janeiro (“Siječanjska rijeka”) odabrali su greškom, misleći da se nalaze na rijeci a ne na oceanu. Povjesničari, međutim, smatraju da bi se takav kiks teško mogao potkrasti iskusnim moreplovcima: većina stručnjaka tvrdi da se riječ “rio” u to vrijeme nije koristila samo za rijeke, nego za sve veće vodene površine koje ulaze u kopno.

6. Sudbinu koju je doživio Amerikanac Raymond Theodore Robinson (1910. – 1985.) ne bismo poželjeli ni najgorem neprijatelju. Zbog stravične nesreće koju je doživio kao dijete, ostao je bez očiju, usana, nosa i dijela lijevog uha. Zbog svoga stanja, danju nije smio izlaziti iz kuće – činio je to samo noći, kad sunčeve zrake nisu mogle naškoditi njegovoj izloženoj koži. Žitelji Pittsgurgha, grada u kojem je živio, nazivali su ga “Zelenim čovjekom” – isprva su ga se bojali, da bi s vremenom postao neka vrsta lokalne legende. Suprotno prognozama liječnika, doživio je starost, preciznije, dob od sedamdeset četiri godine.

Piše: Lucija Kapural

Komentari