U kojem filmu niti jedna replika ne izlazi iz ženskih usta? Kada i gdje je sintetiziran metamfetamin i za što se isprva koristio? Koja se pasmina psa spominje još u Hamurabijevom zakoniku? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!
1. U 222 minute, koliko traje “Lawrence od Arabije”, povijesna drama u režiji Davida Leana iz 1962. godine, ne postoji nijedna replika koju izgovara ženski lik! Rijetki ženski glasovi mogu se čuti samo među urlicima iz mase u pojedinim scenama.
2. Egipćani su proces mumificiranja doveli do savršenstva no, suprotno uvriježenome mišljenju, nisu ga izumili. Postupak su, mnogo prije njih, razvili drevni narodi nastanjeni na području Južne Amerike. Prema podacima antičkih pisaca, balzamiranje su povremeno izvodili i Asirci te Perzijanci; balzamirano je bilo tijelo Aleksandra Makedonskog i Neronove žene Popeje. Guanči, prastanovnici Kanarskih otoka, uklanjali su iz tijela ponutricu, a šupljine ispunjavali solju i prahom samljevenih biljaka. Jednostavniji postupci balzamiranja poznati su i pripadnicima nekih primitivnih kultura u Polineziji, Australiji, Novom Zelandu i Africi.
3. Metamfetamin, snažni stimulans središnjega živčanog sustava, davne 1893. je sintetizirao japanski kemičar Nagai Nagayoshi. Isprva, ovu sintetičku drogu, koja dokazano potiče mentalnu i fizičku aktivnost, davali su japanskim građanima, u svrhu povećanja radne produktivnosti i smanjenja osjećaja gladi. Tijekom Drugoga svjetskog rata, koristili su je kamikaze (na slici!), piloti samoubojice koji su avionima bombama ili jedrilicama bombama izravno udarali u američke ratne brodove, kao i radnici zaposleni u tvornicama oružja. U “Zemlji izlazećeg Sunca”, distribuciju ove droge danas kontroliraju pripadnici kriminalne organizacije Yakuza.
4. Komondori, čupavi pastirski psi koji podsjećaju na hodajuće krpe za pod, jedna su od najstarijih pasmina na svijetu. Spominju se još u zakoniku babilonskoga kralja Hamurabija, sastavljenom između 1755. i 1750. godine prije Krista. U Mađarsku su stigli u desetom stoljeću, s nomadskim plemenima iz Azije, a ime im dolazi od naroda Koman, koji je nekoć živo kod Žute rijeke. Krzno ovih četveronožaca teži oko trideset kilograma, a osobito su učinkoviti u čuvanju ovaca.
5. U srednjem vijeku, diljem Skandinavskog poluotoka bio je raširen neobičan običaj spaljivanja zuba novorođenčadi. U njegovoj pozadini ležao je strah od vještica – vjerovalo se, naime, da ove nespašene goropadnice skupljaju zubiće koje mališani izgube kako bi na njih bacile uroke.
6. Čuveni francuski slikar i grafičar Pierre-Auguste Renoir (1841. – 1919.), jedan od osnivača impresionističkog pokreta, zadnja tri desetljeća života patio je od reumatoidnog artritisa. Premda mu je teška bolest ukočila prste, nastavio je slikati praktički do zadnjeg dana života – činio je to kistom vezanim za šaku!
7. Najpoznatiji nadimak Pariza – “Grad svjetlosti” – ima poprilično mračnu genezu. Datira iz šesnaestog stoljeća, razdoblja u kojem su gradske ulice bile leglo razvrata i kriminala. Uzorni građani, napose žene, bojali su se izići iz kuća kad bi se smračilo. U pokušaju da zlikovcima stane na put i zaštiti pravo građana na slobodno kretanje, parlament je donio zakon koji je Parižane obavezivao da tijekom noći ostavljaju upaljene svjetiljke na prozorima. Mjera je dovela do neznatnog poboljšanja, no tek kad je donesen zakon da sve ulice i prolazi prijestolnice moraju biti osvijetljeni, građani su mogli živjeti bez straha.
Piše: Lucija Kapural
