Na današnji dan, 14. rujna 1901., republikanac Theodore Roosevelt (1858. – 1919.) postao je najmlađim predsjednikom u američkoj povijesti: u trenutku inauguracije, imao je tek četrdeset dvije godine. Proveo je plan gradnje Panamskoga kanala, posredovao među zaraćenim strankama u Rusko-japanskom ratu (što mu je 1906. donijelo Nobelovu nagradu za mir), zalagao se za politiku “velike batine”, odnosno sjevernoameričku hegemoniju nad oba američka kontinenta, a u unutarnjoj politici borio se protiv trustova, korupcije i nekontroliranog uništavanja prirodnih bogatstava zemlje. Za vas smo odabrali niz zanimljivosti o dvadeset šestome američkom predsjedniku!
1. Sin bogate južnjačke nasljednice Marthe Stewart Bulloch i biznismena nizozemskog podrijetla Theodorea Roosevelta Starijeg, rođen je “sa zlatnom žlicom u ustima”. Odrastao je u velebnoj rezidenciji na Manhattanu, okružen poslugom, no djetinjstvo mu je bilo sve samo ne idilično: bio je kržljav, boležljiv dječak, čiju su svakodnevnicu krojili teški astmatični napadaju. Zbog toga nije pohađao školu, već su ga podučavali privatni tutori. Kako bi pobijedio svoju slabašnu konstituciju, kao mladić se počeo baviti boksom, sportom za koji je pokazao veliki talent. Politički karijeru započeo je 1881. godine, kad je kao član Republikanske stranke izabran u Državnu skupštinu New Yorka.
2. Na Valentinovo 1884. godine, doživio je nesvakidašnju tragediju: dvije najvažnije žene u njegovom životu, majka i supruga, umrle su istog dana, u istoj kući! Oko tri ujutro, njegovu obožavanu majku pokosio je trbušni tifus. Jedanaest sati kasnije, odabranica Alice Hathaway Lee preminula je od zatajenja bubrega, i to samo dva dana nakon što mu je rodila kćer. Imala je tek dvadeset dvije godine. “Svjetlost je iščezla iz moga života”, zapisao je neutješni mladić u svome dnevniku toga dana. Razdiran tugom, podnio je ostavku na mjesto u skupštini te preselio u brvnaru u Badlandsu, na teritoriju Dakota. Ondje je započeo novi život kao rančer. Naučio je jahati i pucati a, zahvaljujući tim vještinama, odabran je za zamjenika lokalnog šerifa. Na toj funkciji, jednom je prilikom uhvatio trojicu opasnih kriminalaca!
3. Godine 1886. Roosevelt vratio se u New York te oženio za Edith Kermit Carrow, simpatiju iz djetinjstva. Medeni mjesec su proveli u Europi, što je Roosevelt iskoristio kako bi se popeo na vrh Mont Blanca, postavši treći planinar kojemu je to uspjelo.
4. Roosevelt je 1895. prihvatio ponudu da postane predsjednik odbora policijskih načelnika New Yorka. Ondje je iskazao reformatorski žar – inzistirao je da policajci vježbaju gađanje revolverom te uveo telefone u svaku policijsku stanicu. Također je omogućio zapošljavanje ženama i Židovima.
5. Kad je 1898. započeo rat sa Španjolskom, podnio je ostavku kako bi organizirao dobrovoljačku pukovniju, kasnije nazvanu “Paklenim jahačima”, te je osobno sudjelovao u borbama na Kubi. U bitci kod brda San Juan, predvodio je juriš koji će Amerikancima donijeti pobjedu. Za iskazanu hrabrost, predložen je za Medalju časti te je stekao status nacionalnog junaka.
6. Za predsjednika nije prisegnuo u glavnome američkom gradu Washingtonu, kao što je bio običaj, već u Buffalou. U tom gradu u državi New Yorku je, naime, u atentatu ubijen njegov prethodnik William McKinley, a cilj je bio što prije i na licu mjesta obaviti inauguraciju. Također je jedan od rijetkih koji se tom prilikom nisu zakleli na Bibliju.
7. Devil’s Tower (“Vražji toranj”), planinu u Wyomingu, proglasio je nacionalnim spomenikom. U davnoj prošlosti, lokalna indijanska plemena smatrala su je svetom i nazivala Math ó Thípila, što znači “dom medvjeda”. Prema legendi, planina je nastala kao odgovor na molitve djevojke koja je tražila zaklon od čopora gladnih medvjeda.
8. Predsjedničku dužnost obnašao je u dva mandata, od 1901. do 1909. Po isteku potonjeg, otišao je na safari u Afriku. Tijekom ekspedicije, čiji cilj je bilo prikupljanje životinja za prirodoslovnu zbirku Smithsoniana, on i sin Kermit okrvavili su ruke: ubili su 11 slonova, 17 lavova, 3 leoparda, 7 geparda, 9 hijena i 20 nosoroga!
9. Godine 1912. pokušao je po treći put ući u Bijelu kuću, kao kandidat Napredne stranke (sastavljene od republikanskih disidenata), ali nije bio izabran. Da stvar bude gora, tijekom predsjedničke kampanje na njega je izvršen atentat – dok je držao govor u Milwaukeu, na njega je pucao duševno poremećeni John Flammang Schrank, vlasnik lokalnog saluna. Život su mu spasile stvari koje je nosio u odijelu – kutija za naočale te primjerak govora na čak pedeset stranica! Unatoč ranjavanju, posao je odradio do kraja. Govorio je punih devedeset minuta, dok mu je krv natapala bijelu košulju. Liječnici su kasnije zaključili da bi metak bilo opasnije kirurški vaditi nego ostaviti u tijelu, pa ga je do kraja života nosio u prsima.
10. Umro je u dobi od šezdeset godina, od koronarnog embolizma. Bolesti su po svoj prilici doprinijeli čimbenici poput već spomenutog ranjavanja, malarije koju je “pokupio” na jednoj od brojnih ekspedicija i tuge za sinom Quentinom, koji je poginuo u Prvome svjetskom ratu.
Piše: Lucija Kapural
