Koji je diktator u mladosti rado zavirivao u dno čaše? Tko je dobitnik prvog “Oscara”? Što se danas nalazi na mjestu na kojem je skončao Cezar? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!
1. U knjizi “Ispovijed iz pakla: Uspon i pad Ante Pavelića”, Ante Moškov (1911. – 1947.), nekadašnji zapovjednik Poglavnikova tjelesnog zdruga, iznio je niz manje poznatih detalja iz života najkontroverznijega hrvatskog državnika. Ustaški časnik – nesuđeni Pavelićev zet – otkrio je, primjerice, da je Poglavnik u mladosti bio “bekrija”, zgubidan koji je pio dvadesetak krigli piva dnevno te se, onako nakresan, besciljno klatario po Vlaškoj ulici. Ustaškog vođu, ističe Moškov, od njega je napravio talijanski agent Manko Gagliardi, hohštapler čiji će život završiti u ustaškom logoru 1942. godine.
2. Prvog “Oscara” u povijesti trebao je dobiti jedan – četveronožac! Riječ je, pogađate, o Rin Tin Tinu, njemačkom ovčaru koji je nastupio u dvadeset sedam holivudskih filmova te uvelike doprinio usponu studija “Warner Bros”, kao i karijeri producenta Darryla F. Zanucka. Losangeleska Akademija je, unatoč premoćnom broju glasova za ovoga dresiranog psa, na kraju zaključila da prestižnu nagradu treba dobiti ljudsko biće. U konačnici ju je ipak dobio jedan Nijemac, istinabog dvonožni. Godine 1929. “Oscar” je pripao Emilu Janningsu, budućem redatelju nacističkih propagandnih filmova.
3. Na vrhuncu njegove moći, rimskog državnika Gaja Julija Cezara (100. prije Krista – 44. prije Krisata) ubili su urotnici iz patricijskih redova, na čelu s Brutom, Kasijem i Trebonijem. Dogodilo se to na ožujske Ide, prilikom njegova ulaska u Senat. Mjesto na kojem je jedan od najvećih vojskovođa u povijesti ispustio posljednji dah, navodno prije toga izgovorivši čuvenu rečenicu “Zar i ti, sine Brute?”, danas se naziva Largo di Torre Argentina. Ovaj rimski trg poznat je kao okupljalište gradskih mačaka. Mijaukalice se slobodno kreću naokolo, a ondje je za njih podignuto i golemo utočište.
4. Njemački prirodoslovac i geograf Alexander von Humboldt (1769. – 1859.) uspio je dešifrirati jezik koji je izumro četiri desetljeća ranije, i to uz pomoć jedne – ptice! Radilo se o maipureu, kojim su govorila plemena nastanjena uzduž venecuelanske rijeke Orinoco. Uspio je, naime, nabaviti papigu koja je pripadala pokojnom govorniku ovog jezika te od brbljave ptičice naučiti brojne riječi izumrlog jezika.
5. Škotska kraljica Marija Stuart (1542. – 1587.), praunuka engleskoga kralja Henrika VII., svakodnevno se umivala bijelim vinom, uvjerena da je taj tretman zaslužan za njenu alabastersku put, a nerijetko ga je dodavala i u kupke. Blijedu boju kože kasnije je dobila na drugi način: opružena za kovanje urote, posljednjih osamnaest godina života provela je u tamnici, nakon čega je smaknuta.
6. Chakram, indijsko oružje slično frizbiju, prvi put se spominje u petom stoljeću prije Krista, u “Mahabharati”. U tom epu, o njemu se govori kao o oružju boga Višnua. Sikhi su ga nosili o pojasu ili pričvršćenog na turban, a služio im je za samoobranu. Ovaj oštri disk prvenstveno je bacačko oružje, ali se koristio i u borbama prsa o prsa. Mogao je nanijeti teške ozljede, pa čak i odsjeći ruku ili nogu u jednom potezu.
7. Leonard Nimoy (1931. – 2015.), američki glumac široj publici poznat prvenstveno po ulozi ingenioznog Vulkanca Spocka u kultnu znanstvenofantastičnom serijalu “Zvjezdane staze”, napisao je dvije autobiografije. “Ja nisam Spock”, glasio je naslov prve. “Ja sam Spock”, zvala se druga.
Piše: Lucija Kapural
