Tetoviranje od neolitika do danas

Tetoviranje, oslikavanje ljudskoga tijela unošenjem neizbrisiva pigmenta pod kožu, nije pojava novijeg datuma – ovakvo ukrašavanje (ili nagrđivanje) prakticira se još od neolitika. Evo nekoliko zanimljivosti o tome drevnom običaju!

1. U tradicijskim kulturama, pigment – najčešće crn ili cinober – pod kožu se unosio pomoću igle, trna ili nekoga zupčastog pomagala, provlačenjem obojenih niti kroz kožu te usijecanjem brazgotina u kožu oštrim predmetima te ispunjavanjem tih rana pepelom, muljem i čađom. Tetovaže nisu imale puku estetsku funkciju: njima se iskazivao društveni položaj ili pak pripadnost određenoj skupini, a gdjegdje su imale i magijsko značenje, u smislu zaštite od sila zla.

2. Tragovi tetoviranja pronađeni na egipatskim mumijama iz drugog tisućljeća prije Krista smatrani su najstarijima, sve dok nije otkrivena mumija tetovirana “Ledenog čovjeka”. Na tijelu Ötzija, kako znanstvenici tepaju našem pretku koji je živio prije više od pet tisuća godina, nađeno je preko šezdeset tetovaža.


3. U djelima Herodota, Strabona i Tacita spominje se tetoviranje u Tračana, Grka, Gala, Germana i Brita. Rimljani su pak tetovirali kriminalce i robove sve do prihvaćanja kršćanstva. U Europi se tetoviranje nanovo pojavilo u doba geografskih otkrića i prvih kontakata Europljana sa sjevernoameričkim Indijancima i Polinežanima, isprva uglavnom među mornarima i vojnicima.

4. Tā moko (na slici!), praksa tetoviranja usana, brada i čela crnom i plavom bojom, stara je gotovo tisuću godina. Ovakvi ukrasi nanosili su se iznimno bolnom metodom rezbarenja, i to na oba spola: kod žena su simbolizirali ljepotu, a kod muškaraca hrabrost. Uzorci su se razlikovali od osobe do osobem, jer se smatralo da je Tā moko izvanjska manifestacija čovjekove duše. Praksa je, tijekom kolonijalnog razdoblja, zabranjena, a osamdesetih godina prošlog stoljeća ponovno se počela vraćati u modu.

5. Pikti, rimski naziv za narod koji je u antičko doba nastanjivao sjevernu Škotsku, dolazi od riječi “pictus”, što znači “naslikan”. Pretpostavlja se da to ime ovaj narod, potomci pretkeltskoga domorodačkog stanovništva Irske i Britanije, duguje običaju bojanja tijela odnosno primitivnoj vrsti tetoviranja.

6. Zahvaljujući arheologiji, danas znamo da su mitološke priče o amazonkama utemeljene na zbilji. Po svoj se prilici radilo o skitskim ratnicama – nalazi pokazuju da su ove žene, vješte u jahanju i streljaštvu, pratile braću u svim vojnim pohodima. Tijela su im bila ukrašena tetovažama životinjskih likova, što je kod protivnika izazivalo jezu.

7. Riječ “tattoo” zapravo je tahićanska. Legenda o Tohuu, bogu tetovaže, opisuje oslikavanje mora i riba predivnim bojama, a bojanje vlastite kože u polinezijskoj kulturi smatra se znakom ljepote. U drevna vremena, tetoviranjem se označavao ulazak djevojaka i mladića u punoljetnost.

8. Pripadnici indijanskog naroda Creee, rašireni po cijeloj južnoj Kanadi, u prošlosti su se ritualno tetovirali kako bi otjerali zle duhove: muškarci po čitavom tijelu, a žene samo ispod donje usne.

9. Za Pueblo Indijance, tetoviranje je bilo način označavanja pripadnosti određenoj društvenoj grupi. Kod pripadnika plemena Cahuilla, Kumeyaay i Yavapai, ukazivalo je pak na trenutak kad djevojčica postaje žena, dok su Cocopah i Mojave Indijanci oslikavali svoja tijela kako bi stvorili svojevrstan portal za komunikaciju s duhovima predaka.

10. Nova istraživanja infracrvenim senzorom na mumiji žene koju su arheolozi pronašli na lokalitetu Deir el-Medina u Egiptu potvrdila su da je njeno tijelo bilo prekriveno tetovažama. Procjenjuje se da je mumija stara oko tri tisuće godina, a posebna je po tome što je prva na kojoj su pronađene tetovaže s motivima životinja i cvijeća – prijašnje tetovaže prikazivale su isključivo apstraktne znakove poput točkica i crtica.

Piše: Lucija Kapural

Komentari