Teorije zavjere koje su se pokazale istinitima: Kad vlada eksperimentira s građanima

Teoretičare zavjere lako je otpisati kao paranoike s viškom slobodnog vremena i podivljalom maštom. Problem, međutim, nastaje kad se njihove teorije pokažu kao istinite. Evo nekoliko primjera!

Projekt Mrtva beba

Dana 6. kolovoza 1945. godine, američki bombarder “Enola Gay” na Hirošimu je ispustio nuklearnu bombu od trinaest kilotona urana. Tri dana kasnije, Nagasaki je u prah pretvorila još razornija paklena naprava: Fat Man, koji je sadržavao dvadeset pet kilotona plutonija, svoj nadimak itekako je zaslužio. Prije nego što su se opredijelili za ekstremno rješenje kojim će okončati Drugi svjetski rat, Amerikanci su – u okviru tajnog Projekta Sunshine – proučavali utjecaj radijacije na ljudsko tijelo. Priče da američka vlada krade tijela iz mrtvačnica kako bi na njima vršila pokuse tog tipa, u javnosti otpisane kao besmislene, pokazale su se istinitima, barem u većem dijelu: nisu, istinabog, uzimali čitava tijela, ali dijelove jesu. Nadalje, zbog potrebe za mladim tkivom, diljem svijeta su regrutirali mrežu agenata čiji je zadatak bio pronaći nedavno preminule bebe i djecu te uzeti uzorak njihova tkiva, katkad i čitave udove. Prikupili su 1.500 uzoraka – sve bez pristanka članova obitelji pokojnika!

Alkohol ubija? Da, pogotovo kad ga toči američka vlada!


Godine 1920. na snagu je stupio 18. amandman američkog ustava, kojim se zabranjivala proizvodnja i prodaja alkohola. Drugim riječima, započelo je razdoblje prohibicije, koje će potrajati sve do 1933. godine i ispisati neke od najkrvavijih stranica američke crne kronike. Zabrana je, naime, polučila kontraefekt – u vrijeme prohibicije, konzumacija alkohola porasla je na jednu od najviših razina u povijesti zemlje. Ilegalne destilerije počele su nicati kao gljive poslije kiše, a preprodaja takvog bućkuriša, gdjegdje poznatog pod poetičnim nazivom moonshine, pala je u ruke organiziranog kriminala. Kako je zarada bila golema, uslijedili su krvavi obračuni među bandama. Priča da su vladini službenici u tom razdoblju namjerno ubijali građane kako bi li ih odvratili od konzumacije alkohola zvučala je poput znanstvene fantastike ali je to, nažalost, nije spriječilo da bude istinta. Naredili su, naime, da se industrijski alkohol, koji su ilegalni proizvođači moonshinea masovno koristili, počne trovati. “Kemijski rat prohibicije”, kako je ova suluda metoda nazvana, ubio je barem deset tisuća američkih građana. Za ovaj zločin nitko nikada nije odgovarao.

Šarene pilule za lilule

Kad smo već kod američke vlade, valja spomenuti zastrašujuću teoriju zavjere koja je istu optuživala za provođenje tajnih eksperimenata na vlastitim građanima, preciznije, pokušaj kontrole njihova uma pomoću halucinogenih droga. Nažalost, radilo se o stvarnoj zavjeri. Šifra za ovu nezakonitu, prikrivenu operaciju u režiji CIA-e bila je Projekt MK-ULTRA. Program, koji je započeo početkom pedesetih godina prošlog stoljeća te trajao do kasnih šezdesetih, američke i kanadske građane doslovce je koristio kao pokusne kuniće. Isprva, u njemu su sudjelovali dobrovoljci – romanopisac Ken Kesey, autor kultnog romana “Let iznad kučavičjeg gnijezda”, bio je jedan od njih. S vremenom su, međutim, kao testne subjekte počeli koristiti nesretnike koji za to nisu dali pristanak. Svjetska javnost je za monstruoznu rabotu doznala tek 1974. godine, nakon istraživanja kongresnog povjerenstva o nezakonitim radnjama CIA-e i FBI-a. Premda je tadašnji ravnatelj CIA-e Richard Helms naredio da se svi dokumenti o MK-ULTRI unište, mnogo njih je ipak sačuvano, a bile su tu i izjave svjedoka. To je 1977. godine dovelo do saslušanja u Senatu. Otkrilo se da su se ti pokusi sastojali od pokušaja upravljanja mentalnim stanjima ljudi, odnosno mijenjanja funkcija njihova mozga putem LSD-a, hipnoze, deprivacije osjetila, izolacije, verbalnog i seksualnog zlostavljanja te različitih oblika mučenja. Da stvar bude gora, oni koji su vršili nadzor nad tim eksperimentima nisu bili kvalifcirani znanstveni promatrači. Barem jedna smrt, ona stanovitog Franka Olsona, bila je izravna posljedica nehumanih pokusa, a nebrojeni ispitanici razvili su teške mentalne poremećaje.

Piše: Lucija Kapural

Komentari