Teorije o smrti Jasera Arafata imaju “više rupa nego švicarski sir“

Jaser Arafat. Fotografija: CNN

Jaser Arafat kontroverzni je palestinski političar koji je umro u svojoj 75-godini života u vojnoj bolnici u blizini Pariza, 11. studenog 2004. Od trenutka njegove smrti vode se rasprave o uzroku brzog obolijevanja i umiranja. Kako je bio političar kojega su voljeli i mrzili, nije nemoguće isključiti ubojstvo kao razlog tako naglog “odlaska”. Zanima li vas od čega je zapravo umro Arafat ili prije kakvo je službeno stajalište po tom pitanju, pridružite nam se na putovanju koje će nas vratiti u nedavnu prošlost.

Arafatu je pozlilo tijekom večere

Arafat je bio navodno dobra zdravlja sve do 12. listopada 2004. godine kada mu je iznenada pozlilo na večeri u njegovoj rezidenciji u Ramallahu na Zapadnoj obali. Od tog trenutka započeo je medicinski misteriji koji traje do danas. Simptomi koje je osjetio te večeri bili su mučnina, povraćanje, dijareja i bolovi u trbuhu. Ubrzo mu se zdravstveno stanje počelo naglo pogoršavati. Naravno, u njegovu rezidenciju pristizali su iskusni liječnici iz raznih zemalja, no nitko nije mogao postaviti točnu dijagnozu i iznaći pravu terapiju. Na kraju kada je već postalo jasno da stvari izmiču kontroli prebačen je u vojnu bolnicu u predgrađu Pariza. No, vrlo brzo nakon toga, 3. studenog 2004. pao je u komu iz koje se više nije probudio zbog akutnog zatajenja bubrega. Umro je već 11. studenog 2004 godine, ali nije bilo jasno što je točno uzrokovalo ovakvo naglo zaustavljanje bubrežne funkcije.

Glasine o trovanju

Kao uzrok smrti navodio se neobjašnjiv poremećaj krvi te problemi s jetrom i bubrezima. Neki su kao uzrok smrti navodili AIDS, a neki trovanje. S obzirom na to da je riječ o čovjeku koji je imao unutrašnjih i vanjskih neprijatelja preko glave,  glasine o trovanju su uzele primat.  Optužbe nisu sjedale samo na račun Izraela već se smatralo da je moguće i da je u njegovu likvidaciju bilo upetljano lijevo krilo Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO). Unutar PLO-a postojala su podijeljena mišljenja o Arafatu i njegovoj politici, napose zgrtanju osobnog bogatstva koje je procijenjeno na  milijardu dolara. Priče o trovanju su s vremenom postale sve glasnije. Francuski liječnici koji su te 2004. godine liječili Arafata izjavili su da ukoliko je bilo otrova u njegovu tijelu da onda on nije bio vidljiv u toksikološkoj analizi. Zanimljivo je da njegova udovica prvotno nije dozvolila obdukciju tijela.


Sumnja pada na polonij

Godine 2012. Al Jazeera je izvijestila da je Institut za radijacijsku fiziku na Sveučilištu u Lausannei otkrio da Arafatova stara odjeća sadržava visoku količinu radioaktivnog polonija. Polonij je kažu 250 000 puta otrovniji od cijanida. Njime je otrovan bivši ruski agent Aleksandar Litvinenko 2006 godine. No, glasnogovornik spomenutog Instituta se oglasio ustvrdivši da simptomi opisani u Arafatovoj medicinskoj dokumentaciji nisu u skladu s trovanjem polonijem, i da je jedini način da se to potvrdi ili opovrgne ekshumacija njegova tijela. Izraelski analitičar Ely Karmon s Instituta za protuterorizam u Herzliyu je izrazio sumnju da je analizirani polonij naknadno podmetnut na odjeću koju je Arafatova udovica Suha dala na analizu. Naime stara odjeća je sadržavale visoke razine polonija, a kako se radijacija tijekom vremena smanjuje zbog razgradnje, izrazio je sumnju u dana očitanja s odjeće. Nakon toga došlo je ipak do ekshumacije Arafatova tijela i u njegovoj analizi su angažirana tri tima stručnjaka. Arafatova udovica je angažirala švicarski tim, palestinsko rukovodstvo ruski dok je po tom pitanju neutralna bila samo francuska ekipa istraživača. Iako su na tijelu nađeni pokazatelji radioaktivne prisutnosti, na kraju su se sva tri tima, unatoč neslaganjima u prvotnim izvješćima, složila da je umro prirodnom smrću, a da je pronađena radioaktivnost posljedica radona iz okoliša.

Nakon svega ne možemo se ne složiti s tvrdnjom izraelskog ministra vanjskih poslova Yigala Palmora koji je rekao da su teorije o Arafatovoj smrti pune rupa baš poput švicarskog sira… s tim da se čini i da bi tvrdnja o njegovoj prirodnoj smrti mogla biti dio te rupičaste statistike, barem prema javnosti dostupnim podacima.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari