Ukusni, šareni te – u pravilu – ubojito jaki, kokteli kao da utjelovljuju lakoću življenja, dakako, dok s njima ne pretjeramo. Donosimo zanimljivosti o nastanku onih čija popularnost ne jenjava desetljećima!
Tequila Sunrise – naziv ovog napitka uistinu je prikladan: zbog intenzivne žuto-narančaste boje, doima se poput izlaska sunca zarobljenog u čaši. Priprema se u čaši od 2 dl, i to tako da prvo stavite kockice leda, a zatim ulijete sok od naranče, tekilu te grenadinu, sirup intenzivno crvene boje. Prvi put je serviran četrdesetih godina prošlog stoljeća u hotelu “Arizona Baltimore”, a kreirao ga je barmen Gene Sulit. Kad je pred gostima polako natočio gusti, crveni sirup u narančasdto piće, dvoranom se prolomio gromoglasni pljesak.
Cosmopolitan – koktel ružičaste boje, serviran u elegantnoj čaši za martini i ukrašen kriškom limete, popularizirao je serijal “Seks i grad”: njegove protagonistice naručivale su ga u gotovo svakoj epizodi. Postoji više inačica pića (klasična je ona u koju idu votka, triple sec, sok brusnice i svježe iscijeđena limeta), kao i više priča o njegovom nastanku. Prema jednoj teoriji, počeo se točiti sedamdesetih godina prošlog stoljeća, na ludim tulumima gay zajednice Massachusettsa. Prema drugoj, “krivac” za njegov nastanak je barmen Neal Murray iz Minneapolisa. Želeći ugoditi dvjema dotjeranim ženama koje su sjele za njegov šank, u ljeto 1975. je koktelu Kamikaze dodao sok brusnice te, zauzvrat, od obje dame dobio telefonski broj. Jedna od njih je, gledajući ga kako gracioznim pokretima mućka koktel, navodno rekla “Kako kozmopolitski!”, što je kumovalo imenovanju pića.
Manhattan– Manhattan, jedan od najpopularnijih koktela na svijetu, prvi je put pripremljen 1874. godine u mondenom “Manhattan Clubu” u New Yorku. Popularna priča kazuje da ha je “izumila” Jennie Spencer-Churchill, majka budućega britanskog premijera Winstona Churchilla, pomiješavši viski i vermut. Postoji i teorija da je recept stvorio dr. Iain Marshall, za banket koji je dotična priredila u u čast predsjedničkog kandidata Samuela J. Tildena.
Bellini – godine 1931., ugostitelj Giuseppe Cipriani napušteno skladište u Veneciji pretvara u lokal. “Harry’s Bar”, kako ga je nazvao, ubrzo je počeo privlačiti bogate i slavne sa svih strana svijeta. Zvijezde poput Orsona Wellesa, Humphreya Bogarta, Charlieja Chaplina i Trumana Capotea bile su stalni gosti, a Ernest Hemingway omiljeni je ugostiteljski objekt ovjekovječio u romanu “Preko rijeke i u šumu”. Slavni umjetnici osobito su uživali u koktelu Bellini, Giuseppeovom izumu nazvanom po renesansnom slikaru: ledeni šampanjac pomiješan s pireom od breskve u potocima se slijevao niz žedna grla!
Margarita – oštra i opojna, Margarita je najpoznatiji koktel na bazi tekile (zanimljivo, riječ je o najčešće konzumiranom napitku na djevojačkim zabavama u Americi!). Jedni smatraju da je piće 1938. izumio Carlos Herrera, vlasnik restorana “Rancho La Gloria”, smještenog u blizini Tijuane, kako bi udovoljio željama plesačice Marjorie “Margarite” King – mlada dama je, naime, bila alergična na sve vrste alkohola osim tekile. Drugi godinu rođenja koktela pomiču desetljeće naprijed, a “autorstvo” pripisuju Margariti Sames, bogatašici iz Dallasa koja je njime htjela impresionirati svoje snobovske goste.
Blue Hawaii – koktel čudesne tirkiznoplave boje 1957. godine je izumio konobar Harry Yee, djelatnik popularnog restorana u Waikikiju. Napitak čiji su glavni sastojci plavi Curaçao, rum, kokosovo mlijeko i sok od ananasa nazvao je po istoimenom filmu Elvisa Presleya.
Cuba libre – ovaj napitak ima uistinu zanimljivu povijest. Kad su Amerikanci “oslobodili” Kubu od Španjolaca, grupa vojnika otišla je proslaviti pobjedu u jedan bar u Havani. Tom prilikom, neki je časnik naručio rum sa zdrobljenim ledom, pomiješan s “Coca-Colom” i iscijeđenom limetom. Svoju tekuću kreaciju “trgnuo” je s tolikim užitkom da su je i ostali u birtiji htjeli probati. U našim krajevima, piće je poznato pod prozaičnim nazivom rum-kola.
Shirley Temple – da zakleti trezvenjaci ne bi pomislili kako imamo nešto protiv njih, za kraj smo ostavili ukusan bezalkoholni koktel. Legenda kaže da ga je 1930. godine “smućkao” konobar zaposlen u restoranu “Chasen’s” na Beverly Hillsu, za tadašnju dječju zvijezdu Shirley Temple. U visokoj, elegantnoj čaši pomiješao je sirup grenadinu i gazirani sok đumbira, ubacio desetak kockica leda, a potom sve ukrasio kriškama naranče i trešnjama. Kad je odrasla, glumica je izjavila da je to glupost: “Da budem posve iskrena, nikad mi se nije sviđao koktel koji je, bog zna zašto, nazvan po meni. Za moj ukus je previše sladak – draži mi je dobri stari viski”.
Piše: Lucija Kapural