Ljubitelji dobre kapljice vjeruju da se malo što može usporediti s ritualom ispijanja konjaka: promatrati čarobnu smeđu tekućinu zarobljenu u elegantnoj balon čaši, lagano je protresti u ruci a potom pustiti da se bogat, aromatičan okus razlije po ustima iskustvo je koje budi sva osjetila… A ujedno savršen završetak gurmanskog objeda. Konjak je, naime, toliko profinjeno piće da zaslužuje samo najbolju “pratnju”, poput guščje jetre, kavijara, tartufa, jastoga i divljači, a fino se sljubljuje i s tamnom čokoladom.
Ako se još niste “zarazili” ovim božanskim nektarom, valja znati da ne nazivamo svaki brendi konjakom. Kao što se samo pjenušci iz pokrajine Champagne mogu nazivati šampanjcima, tako se jedino brendiji iz Cognaca, gradića na jugozapadu Francuske, zovu konjacima. Drugim riječima, svi konjaci su brendiji, ali nisu svi brendiji konjaci.
Priča o konjaku započinje u sedamnaestom stoljeću. Francuski trgovci shvatili su da je vino koje su izvozili u Norvešku, Englesku i Nizozemsku lako kvarljiva roba te da je, radi velike buradi, nepraktično za transport. Netko je došao na ideju destilacije vina, a ubrzo se pokazalo da je novo piće, koje je pohranjivano u manje bačve od hrasta, još ukusnije ako u njima neko vrijeme odleži.
Nizozemci su novu alkoholnu zvijezdu nazvali “brendwijn” odnosno “dimljeno vino”, a od toga je nastao izraz brandy. Seljaci u francuskoj pokrajini La Charente, sa središtem Cognac, počeli su zasađivati sve veće površine vinogradima, preciznije kiselkastom sortom ugni blanc, a nove destilerije nicale su kao gljive poslije kiše.
Brendi koji su proizvodili dobio je ime konjak 1850. godine, kad su ga počeli flaširati. “Martell”, “Hennessy”, “Remy Martin” i “Courvoisier” najpoznatije su marke konjaka. Njihove limitirana izdanja samo su za one najdubljeg džepa: “Hennessy Beaute du Siecle Cognac”, proizveden u seriji od samo sto boca i upakiran u čudesno lijepu srebrnu kutiju, rad drancuskog umjetnika Jean-Michela Othoniela, košta vrtoglavih 175.000 dolara!
Piše: Lucija Kapural
