Tajni govor naših davnih rođaka

Neandertalci, populacija praljudi iz srednjeg paleolitika nazvana prema fosilnim ostacima nađenim 1856. u dolini Neandertal u Njemačkoj, prilično su dobro istraženi. Znamo kada i gdje su živjeli (na Bliskom istoku i u zapadnoj Aziji između 250.000 i 30.000 god. prije Krista), kako su izgledali, kakve su alate koristili, čime su se hranili i koliki im je bio prosječan životni vijek. Jeste li se, međutim, ikad zapitali kako su pripadnici ove pobočne loze čovječanstva zvučali?

Prema Darwinovoj teoriji evolucije, govor ljudskih predaka, kao i rođaka poput neandertalaca, nastao je iz oponašanja zvukova ptica, a znanstvenici s prestižna američkog sveučilišta MIT nedavno su objavili rad u kojem su iznijeli pregršt dokaza za tu tezu. Detaljnom analizom ljudskog kostura, stručnjaci za ljudski govor dobili su uvid u to kako su mogli zvučati primitivni rođaci ljudi, uzimajući u obzir njihove veće nosne šupljine, manje usne šupljine te veće i teže lubanje.

Ustvrdili su da cvrkutanje ptica najviše podsjeća na izražajni sloj ljudskih rečenica, dok kratke audioporuke primata čine leksički sloj. Ta dva sloja zajedno rezultiraju govorom. “U jednom trenutku, prije osamdesetak tisuća godina, naši davni rođaci spojili su ova dva tipa izražavanja u jedinstvenu jezičnu formu. Ovakve adaptacije postojećih struktura poznate su prirodnoj povijesti”, objasnio je profesor lingvistike Robert Berwick.

Piše: Lucija Kapural


Komentari