Tajne stranice dnevnika Anne Frank: Otkrivaju autoricu kao tipičnu adolescenticu zainteresiranu za seksualnost

Danas gotovo da nema čovjeka koji nije čuo za Anne Frank, djevojčicu koja je u svom dnevniku svjedočila o izolaciji i strahu, kojima bila izložena tijekom dvogodišnjeg skrivanja u tajnom amsterdamskom skloništu tijekom Drugog svjetskog rata. Anna je svoj dnevnik dobila za 13-i rođendan, samo mjesec dana prije ulaska u tajno sklonište smješteno u stražnjem dijelu očeva uredskog objekta u Prinsengrachtu 263 u Amsterdamu.

Ulazak u sklonište

Svoj je dnevnik počela pisati prije ulaska u sklonište i upravo ti prvi upisi otkrivaju pravu Anninu ekstrovertiranu prirodu. Iako je njezina obitelj iz Njemačke preselila u Nizozemsku u strahu od nacista 1933., Anne neposredno prijela ulaska u sklonište još uvijek nije bila svjesna opasnosti koja joj je prijetila kao Židovki. Njezin je otac Otto Frank mjesecima pripremao tajno sklonište u aneksu objekta u kojem su se nalazili uredski prostori njegove tvrtke. U tajnom skloništu u koje je obitelj ušla u srpnju 1942., pridružila im se obitelj i Van Pels te Fritz Pfeffer.

Više varijanti dnevnika


U zatvorenoj atmosferi skloništa Annin se svijet mijenja. Ona u svom dnevniku priča sve ono što je zaokuplja, u njemu otkriva i svoje narušene odnose s majkom, nesuglasice sa sustanarima, a daje i opise sazrijevanja i naznake prve zaljubljenosti u Petera van Pelsa, koja nije dugo potrajala. U njemu iznosi i promjene na svojem adolescentskom tijelu i buđenje seksualnosti, kao i nagle promijene raspoloženja karakteristične za taj period odrastanja. Danas postoji više verzija njezinog dnevnika, prvi je originalni i neuredno napisan s dosta šaljivih komentara, a drugi je revidirana verzija u kojem je neke opise iz prvog dnevnika proširila, a neke potpuno izbacila. U cjelini ova je verzija ozbiljnija od prethodne. Druga je varijanta nastala nakon što je Anna shvatila da bi njezini zapisi mogli biti jednog dana objavljeni jer je nizozemski premijer u egzilu pozvao ljude, u svom radio obraćanju naciji, da pišu svoje zapise tijekom okupacije, a koji bi jednog dana mogli biti objavljeni. Postoji i treća varijanta njezina dnevnika koja je najpoznatija. To je verzija koju je uredio Annin otac te ju je objavio 1947. On je u njemu cenzurirao sve ono što je smatrao neprikladnim za objavljivanje te je dnevnik estetski doradio.

Posljednji upis

Posljednji upis Annin unesen je samo tri dana prije negoli su nacisti otkrili njihovo sklonište u kolovozu 1944. godine. Nakon uhićenja svi su vrlo brzo završili u koncentracijskom logoru Auschwitz. Iako je Anna preživjela Auschwitz, umrla je od tifusa u logoru Bergen-Belsenu tijekom 1945. godine. Smatra se da su do svibnja 1945. svi stanari tajnog skloništa već bili mrtvi osima Annina oca, Otta Franka.

Manje poznati rukopisi

Ono što je manje poznato da je Anna iza sebe ostavila i druge rukopise poput niza kratkih priča, nedovršeni roman, eseje, pa čak i tzv. Egipatsku knjigu o povijesti faraona, a koja je bila dio projekta u sklopu njezinog kućnog školovanja.

Tajne stranice otkrivaju adolescentske interese

Nekoliko stranica dnevnika Anne je namjerno zalijepila i obložila smeđim papirom pa se do nedavno nije znalo što je tu točno pribilježeno. Zahvaljujući digitalnoj tehnologiji nizozemski su istraživači, Instituta za studij rata, holokausta i genocid (NIOD) i Instituta Hyygens iz Nizozemske, otkrili zašto je Anne Frank svojedobno zalijepila te strane u svom dnevniku. Tehnikom osvjetljivanja tih stranica, a zatim uz pomoć programa za obradu slika dešifrirane su riječi koje je bilo problematično pročitati jer su se miješale s riječima napisanim s druge strane. Frank van Vree, ravnatelj spomenutog NIOD-a navodi da su zapisi s tih stranica otkrili Anne kao adolescenticu zainteresiranu za pitanja seksualnosti, kontracepcije i prostitucije. O liberalarnosti obitelji Frank i prisnosti s ocem svjedoči i to što joj je otac svojevremeno pripovijedao o pariškim javnim kućama u kojima žene prodaju svoj tijela, a što spominje, također, na tim stranicama.

Ispunjena želja

Frank je svoj dnevnik pisala pune dvije godine. Njezin se dnevnik danas ubraja u najpoznatije svjetske knjige. Preveden je na 60 jezika i prodan u više od 30 mil. primjeraka. Jedan od njezinih poznatih citata glasi ovako: “Ne želim živjeti uzalud, kao većina ljudi. Želim biti korisna i donositi zadovoljstvo svim ljudima, čak i onima koje nikada nisam upoznala. Želim nastaviti živjeti i nakon smrti!” I upravo joj se ta želja ispunila jer Anne i dalje živi među nama, a njezin dnevnik ni 74 godine nakon izdavanja nije izgubio  ništa od svoje popularnosti.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari