Na današnji dan

Dan kada je Anne Frank počela pisati svoj dnevnik

Fotografija: Screenshot YouTube (The Diary Of Anne Frank | Full Drama Movie | True Story).

Danas gotovo da nema čovjeka koji nije čuo za Anne Frank, djevojčicu koja je u svom dnevniku svjedočila o izolaciji i strahu, kojima bila izložena za dvogodišnjeg skrivanja u tajnom amsterdamskom skloništu tijekom Drugog svjetskog rata. Anne je svoj dnevnik dobila za 13-i rođendan 12. lipnja 1940., samo mjesec dana prije ulaska u sklonište, smješteno u stražnjem dijelu očeva uredskog objekta u Prinsengrachtu 263 u Amsterdamu.

Ulazak u sklonište

Svoj je dnevnik počela pisati dva dana nakon što ga je dobila na dar, bilo je to 14. lipnja 1940. Prvi upisi otkrivaju pravu Anninu ekstrovertiranu prirodu. Iako je njezina obitelj iz Njemačke preselila u Nizozemsku u strahu od nacista 1933., Anne neposredno prije ulaska u sklonište nije bila svjesna opasnosti koja joj je prijetila kao Židovki. Njezin je otac Otto Frank mjesecima pripremao  sklonište u aneksu objekta u kojem su se nalazili uredski prostori njegove tvrtke. U tajnom prostoru u koji je obitelj ušla u srpnju 1942., pridružila im se obitelj Van Pels i Fritz Pfeffer.

Više varijanti dnevnika

U zatvorenoj atmosferi skloništa Annin se svijet mijenjao. Ona u svom dnevniku priča sve ono što je zaokuplja, u njemu otkriva i svoje narušene odnose s majkom, nesuglasice sa sustanarima, a daje i opise sazrijevanja i naznake prve zaljubljenosti u Petera van Pelsa, koja nije dugo potrajala. Opisuje i promjene na svojem adolescentskom tijelu i buđenje seksualnosti, kao i nagle promijene raspoloženja karakteristične za taj period odrastanja. Danas postoji više verzija njezinog dnevnika, prvi je originalni i neuredno napisan s dosta šaljivih komentara, a drugi je revidirana verzija u kojem su neki opisi prošireni a neki potpuno izbačeni. U cjelini ova je druga verzija ozbiljnija od prethodne. Nova varijanta je nastala nakon što je Anne shvatila da bi njezini zapisi mogli biti jednog dana objavljeni jer je nizozemski premijer u egzilu pozvao ljude u svom radio obraćanju naciji, da pišu tijekom okupacije, a kako bi se ti zapisi jednog dana mogli objaviti. No, postoji i treća varijanta njezina dnevnika koja je najpoznatija. To je verzija koju je uredio Annin otac te ju je objavio 1947. On je u njemu cenzurirao sve ono što je smatrao neprikladnim za objavljivanje te je dnevnik estetski doradio.


Posljednji upis

Posljednji Annin upis unesen je samo tri dana prije nego što su nacisti otkrili njihovo sklonište u kolovozu 1944. godine. Nakon uhićenja svi su vrlo brzo završili u koncentracijskom logoru Auschwitz. Iako je Anna preživjela Auschwitz, umrla je od tifusa u logoru Bergen-Belsenu tijekom 1945. godine. Smatra se da su do svibnja 1945. svi stanari tajnog skloništa već bili mrtvi osima Annina oca, Otta Franka.

Manje poznati rukopisi

Ono što je manje poznato da je Anne iza sebe ostavila i druge rukopise poput niza kratkih priča, nedovršeni roman, eseje, pa čak i tzv. Egipatsku knjigu o povijesti faraona, a koja je bila dio projekta u sklopu njezinog kućnog školovanja.

Tajne stranice otkrivaju adolescentske interese

Nekoliko stranica dnevnika Anne je namjerno zalijepila i obložila smeđim papirom, pa se do nedavno nije znalo što je tu točno pribilježeno. Zahvaljujući digitalnoj tehnologiji nizozemski su istraživači, Instituta za studij rata, holokausta i genocid (NIOD) i Instituta Hyygens, otkrili zašto je Anne Frank svojedobno zalijepila te strane u dnevniku. Tehnikom osvjetljivanja, a zatim uz pomoć programa za obradu slika dešifrirane su riječi na zaljepljenim stranicama, a koje su bilo problematične za čitanje jer su se miješale s riječima napisanim na drugoj strani. Frank van Vree, ravnatelj spomenutog NIOD-a navodi da su zapisi s tih stranica otkrili Anne kao adolescenticu zainteresiranu za pitanja seksualnosti. O liberalnosti obitelji Frank i prisnosti s ocem svjedoči i to što joj je otac svojevremeno pripovijedao o pariškim javnim kućama u kojima žene prodaju svoja tijela, a što spominje, također, na tim stranicama.

Ispunjena želja

Frank je svoj dnevnik pisala pune dvije godine. On se danas ubraja u najpoznatije svjetske knjige. Preveden je na 60 jezika i prodan u više od 30 milijuna primjeraka. Jedan od njezinih poznatih citata glasi ovako:

Ne želim živjeti uzalud, kao većina ljudi. Želim biti korisna i donositi zadovoljstvo svim ljudima, čak i onima koje nikada nisam upoznala. Želim nastaviti živjeti i nakon smrti!

I upravo joj se ta želja ispunila jer Anne i dalje živi među nama, a njezin dnevnik ni desetljećima nakon objavljivanja nije izgubio ništa od svoje prvotne popularnosti.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari